KRENITE odavde

Rog BIS 40 – jedna priča

Gostujući članak – autor: Nikola Prica


1. Predgovor – Bike Gremlin

Nikola Prica je podelio sa mnom jednu, barem za mene, lepu priču, za koju sam se odmah složio da je vredi podeliti. Pored samog uživanja u čitanju, možda će još nekoga motivisati na sličan poduhvat ulivanja novog duha starom biciklu, kroz koji se uči puno toga zanimljivog o mehanici, a i o sebi.

U zagradama sam stavio linkove ka člancima koji detaljnije objašnjavaju tehničke detalje (za one koje zanima da se upuste u avanturu), ali preporučujem da pre “kliktanja” pročitate originalni tekst u jednom dahu, kako sam ga i sam čitao. 🙂

Neke od tehničkih “izazova” udisanja novog života starom biciklu, i njihovo rešavanje, opisao sam u članku:
Starinski ram bicikla, sa savremenim delovima


2. Priča o 40 godina Rog bicikla… i života

Ova priča počinje pre više od 40 godina, kada sam bar djelimično ispunio svoje dječačke snove i kupio prvi „pravi“ bicikl sa brzinama. “Djelimično”, jer sam kupio samo petopuca koji je bio odmah raspoloživ, a ne desetaka koji bi morao čekati, ili putovati stotinjak, ili čak i više kilometara da je kupim. Nekome ko je i prije toga još u osnovnoj školi pravio ture od tridesetak kilometara makadamom preko prevoja na Vrpilama (oko 820 m nadm. visine, ili oko 170 m iznad Korenice), ili nešto kraće ture do Vratnika u kombinaciji makadama i asfalta (oko 780m). Naravno da je prvi utisak bio „strašan“, ali i prvi problem se javio odmah. Ram je bio mali – svega 54 cm, cev sedišta (šticna) kratka za mojih 187 cm, i položaj u vožnji prenizak za veće napore. Rešenje je bilo u Poniju, odnosno u njegovoj šticni, koja mi je obezbedila dobar položaj i maksimalnu silu na pedalama, što je dovelo do uspešnog krstarenja okolinom Korenice i savladavanja okolnih prevoja, što me je navelo da budem zadovoljan i petopucom kao sredstvom za biciklističke ture. Time sam u startu izvršio prvu prepravku mog novog bicikla, koji će vremenom doživjeti još mnogo prepravki i popravki, ali i dug „životni“ i radni vijek, produžen i prinudnom pasivizacijom u zagrebačkom podrumu od 12 godina.

Bicikl Rog Senior - petobrzinac
Bicikl Rog Senior – petobrzinac


Prvi pravi ispit je došao poslije dvije godine, kada sam sa nepunih dvadeset godina krenuo u avanturu puta na more svojim Seniorom. Bila je to davna 1982. godina, ja sam bio u naponu snage, volje mi nije nedostajalo, a i osjećaj je bio veličanstven. Pripremao sam se relativno kratko, prešao oko trista kilometara u pripremama, najduža tura u tom periodu mi je bila do Udbine (oko 65 kilometara) i osjećaj je bio da sam potpuno spreman i voljan za ovaj poduhvat. Partner mi je bio iz Maribora (inače kolega sa studija u Zagrebu) i dogovor je bio da on dođe vozom do Karlovca, a potom krene putem (Ličkom magistralom) ka Korenici, pri čemu ću ja izići do Slunja kako bih ga sačekao.

Dogovoreno i urađeno, našli smo se kod Nikšića slunjskog, i popodne tog prvog dana došli do Korenice. Prenoćili smo i krenuli u avanturu, bez previše iskustva za takav poduhvat. Savladali smo prevoje Goricu (721 m), Udbinu (809 m) i Prezid (746 m) na Velebitu, da bi se potom spustili do same razine mora u selu Maslenici ispod istoimenog mosta. Oko stotinjak kilometara sa puno uspona i spuštanja smo prevalili za ukupno oko pet i po sati, puni snage i volje. Sledeći dan smo krenuli prema Biogradu, potom obišli Zablaće kod Šibenika i Šibenik te se potom vratili i boravili na Murteru. Nismo imali adekvatnu opremu – prije svega šator (to smo improvoizovali sa dva šatorska krila na kanapu, otvoreno sa strane). Imali smo vreće za spavanje i volju za putem.

Nakon dvanaest dana moj kompanjon odustaje od povratka istim putem i vraća se vozom iz Zadra u Maribor. Pametan, ili… U svakom slučaju, ja sam oko 130 kilometara povratka savladao za dvanaest sati, uz svakako jako naporan uspon uz Velebit – 20 kilometara puta uz uspon od oko 740 metara nad morem do tunela Prezid, uz užareno sunce odozgo i jaru kamena i asfalta odozdo. Do danas nisam ponovio, a ni pokušao sličan podvig. Na dalje sam se bazirao na lokalne ture do Bunića, Trnavca, Plitvica, Homoljca i Frkašića, sa savlađivanjem prijevoja Vrpile (821 m), Pogledalo (884 m), Vratnik (780 m) i Trnavačka korita (810 m), i sve sa bazom polaska od oko 650 metara.

Potreba za čestim penjanjem, koje je nagrađivano adrenalinom u spustu koji potom slijedi, je doveo do prve prerade Seniora. U tadašnjoj Metaliji komerc u Zagrebu (jedina prodavnica djelova za bicikle i mopede u to vrijeme) sam kupio prednji mjenjač marke Rino i srednji pogon sa kajlom 52/42 (samo lijeva kurbla je na kajlu,dok je desna zavarena na osovinu pogona, što se pokazalo kao pouzdanije od kajli na obje kurble) čime sam Seniora preradio na desetobrzinca, a pri usponima sam znatno olakšao prvi (penjački) stepen prenosa.

Ova prerada je bila konačna za naredni dug period mog bicikla. Od 1986. godine sam počeo raditi u Mariboru, i od 1988. Senior je bio sa mnom u Mariboru, da bi od jeseni te godine bio i u Zagrebu, gdje sam prešao te godine sa poslom. Tada baš i nisam intenzivno vozio svoj bicikl, na ruku mi nije išlo ni raspoloživo vrijeme, ali ni moje kasne dvadesete godine. Sve je začinila politika, i ja sam 1991. godine napustio Zagreb, a spletom okolnosti Senior je ostao u podrumu prijatelja na Knežiji, kod kojeg sam stanovao pola godine pred napuštanje posla i Zagreba.

Za mene su nastupili teški momenti, do ’95. sam živio u Korenici i vozio Unis petopuc sa „ženskim“ ramom, koji je, kao i sve ostalo, ostao nekom, poslije „Oluje“ (svih oluja). Naredni period je bio posvećen golom preživljavanju, pa o vožnji bicikla nisam ni razmišljao previše, osim ponekad, slučajno. Tako sam 2000. u maju slučajno naišao na brdo bicikala kod hotela „Srbija“ (to su bili učesnici „Trke kroz Srbiju“) i naravno da sam se sjetio i svog gotovo zaboravljenog Seniora u Zagrebu. Nekako se sve promjenilo 2003. godine, kada sam se doselio u Sremčicu (gdje i danas živim) i prethodno sa poznanikom Damirom otišao u Zagreb i dovezao nakon dvanaest godina Senior u Korenicu. To je rjetka imalo vrijednija moja imovina koja mi je ostala poslije „Oluje“.

U ljeto 2004. godine sam bicikl u djelovima donio kući, rastavio ga i generalno sredio u podrumu – po postojećem, arhaičnom stanju. Bicikl je još dobro funkcionisao, ali sam vremenom postajao sve umorniji, jer njegove penjačke sposobnosti više nisu odgovarale mojim potrebama, a mjesto stanovanja je zahtjevalo mnogo penjanja, čemu nije odgovarao prijenos bicikla; i spuštanja, čemu nije odgovarao prevaziđen kočioni sistem, koji me je dovodio i u rizične situacije slabim i neefikasnim kočenjem. Dotadašnji njegov životni vijek je obilježila prava revolucija u biciklističkom sektoru, prije svega pojava „brdskih“ bicikala (prvi brdaši „Roga“ su tada koštali oko 1.000 DM, sa 18 brzina, bez indeksnog mjenjanja), i njegova „tehnika“ je tada već bila značajno prevaziđena, iako je ostala funkcionalna upotrebljivost.

Prva rekonstrukcija je potaknuta člankom „Od babe devojka“ – trkački bicikl za sto evra. Nišlija koji je opisao svoju prepravku bicikla me je potakao na prvu preradu mog Seniora, koja je obuhvatila zamjenu srednjeg pogona sa trofazom 42/32/22, mjenjača „Rino“ „Šimano“ prednjim mjenjačem te originalnog savijenog upravljača ravnim. Zadržao sam točkove, kočnice i zadnji pogon i mjenjač, ali sam time „sačuvao“ i mane bicikla za teren kojim krstarim. Loše kočenje, dosta bolje penjanje i problemi sa tomson srednjim pogonom nisu dali ništa posebno. Poseban problem je tomson srednji pogon (eng. Thompson bottom bracket – prikaz standarda na Wikipediji) na četvrtku, koji je u odnosu na originalni urađen sa jako grubim tolerancijama, tako da se veoma brzo rasklima i postane neupotrebljiv bez rastavljanja i popravke, što svakako ubija entuzijazam.

Bicikl Rog Senior sa novim tripl pogonom i Shimano prednjim menjačem
Bicikl Rog Senior sa novim tripl pogonom i Shimano prednjim menjačem, kao i ravnim kormanom


Već sledeće godine sam odustao od Seniora, ostavio ga u rezervu i kupio dobro očuvan polovan treking bicikl, kojem sam iste godine zamjenio srednji pogon i račnu, te tako sa prenosa 48/38/28 prešao na 42/34/24, a pozadi sa 28/24/22/20/18/16/14 na 34/24/22/20/18/16/14, čime sam dobio pristojnog penjača za moju životnu dob (druga polovina pete decenije) i spuštanje i penjanje od oko 150 metara u svakoj turi, a često i više, sa usponima i preko 15 %, koje ovaj prenos može da savlada bez većih problema i preopterećenja.

Naravno ovi zahvati su zahtjevali i neophodne investicije u specijalne alate: alat za skidanje račne – sedmofaza, radapciger za kurble (četvrtka i oktalink), a kasnije sam nabavio i alat za skidanje i ugradnju patrone srednjeg pogona. Prerada treking bicikla mi je posle tri godine dala ideju da vidim da li bi mogao od svog Seniora dobiti, uz prihvatljive investicije, bicikl sličnih karakteristika i sličnog kvaliteta i upotrebljivosti.

Poskidao sam sve sa Seniora, i prvo me iznenadio ram, koji sam teži nešto manje od 3 kg (tačnije 2,765 kg – sam ram), uz napomenu da je čelični ram u sasvim pristojnom stanju u pogledu korozije i bez fizičkih ošteđenja, samo ogrebotine od dosadašnje upotrebe. Nisam mislio da je potrebno farbanje, pa je ostala originalna metalik siva, sa svim originalnim nalepnicama proizvođača.

Najveću manu prethodne rekonstrukcije sam rešio sa majstorom Radom iz Zrmanjske na Banovom brdu, koji mi je u neformalnom razgovoru dao rešenje za srednji pogon. Ugradio sam čauru napravljenu od starog bicikla (20′) mog sina, bez varenja kako bi izbegao moguću koroziju zbog rama.

Nakucana školjka patrone po britanskom standardu, unutar rama za Thompson patronu
Nakucana školjka patrone po britanskom standardu, unutar rama za Thompson patronu
Iz BikeGremlin kolekcije, sa drugog bicikla – samo radi demonstracije principa


Srednji pogon je Šimano (42/32/22) Tourney TX, kao i patrona Shimano Alivio 68 (pogon na četvrtku), točkovi su Capriolo 28″ Krypton X (622×19) sa gumama dimenzija 700x35C (37 – 622 – videti označavanje veličina guma bicikala), a zadnji pogon je Šimano 34/24/22/20/18/16/14 Shimano MTZ 31 (sedmofaz račna), što daje veoma konforne uspone i u mojim godinama i na najtežim usponima kojima se penjem. Lanac je KMC Z50, za 7 brzina, kojim sam zamjenio originalni.

Novi Tripl pogon i 7-fazna "Shimano Mega-Range" kaseta (14-34), sa Shimano menjačima
Novi Tripl pogon i 7-fazna “Shimano Mega-Range” kaseta (14-34), sa Shimano menjačima

Sve ovo je dovelo do logičnog pitanja – a kako se zaustavljati? Standardne kočnice Seniora („duboke“) ni kao nove nisu ulivale sigurnost, ali sada faktor godina i tehnički razvoj naravno traže bolje, ali pre svega sigurnije i pouzdanije. Odlučio sam se za za „V“ kočnice („Logan“) a iste su marke i ručice kočnica, što je tražilo naravno i dalje rekonstrukcije (vrste mehaničkih kočnica bicikala). Veoma važnu ulogu imaju i bužiri (sa teflonskom oblogom) koji omogućavaju efikasno i kontrolisano kočenje u svim situacijama sa kojima se susrećem (standardi sajli i bužira menjača i kočnica bicikala).

Prvo rješenje bi bilo navarivanje pinova za kočnice, što bi me vjerovatno koštalo više nego cjelokuna oprema kočnica. Zato sam odlučio da zamjenim prednju viljušku odgovarajućom sa pinovima za kočnice (vrste montiranja kočnica na viljuške), ali to je bilo lakše reći nego naći u Beogradu. Konačno sam kod majstora na Smederevcu našao odgovarajuću viljušku i uspješno je ugradio, a time rješio pitanje prednje kočnice.

Nova viljuška, sa nosačima za V-brake kočnice, i montiranom V-brake kočnicom
Nova viljuška, sa nosačima za V-brake kočnice, i montiranom V-brake kočnicom


Pozadi je druga priča, jer se ne bi moglo lako navariti pinove na prilično tanke vertikalne šipke rama. Našao sam nekonvencionalno rešenje u delu rama sinovog bicikla sa pinovima, koji sam isekao i sa pinovima učvrstio na ram (pomoću jednog M6 vijka i 4 šelne) ponovo bez varenja. Tako je rješen i sistem zadnje kočnice, i poslije jedne sezone prerada kočiog sistema je pokazala karakteristike mnogo bolje od iznosa uloženog (rad i sredstva).

Zadnja V-brake kočnica montirana pomoću šelni, kao i pak treger montiran po "uradi-sam" sistemu
Zadnja V-brake kočnica montirana pomoću šelni, kao i pak treger montiran po “uradi-sam” sistemu


Kočenje je veoma efikasno u svim uslovima vožnje, i pri brzini od oko 60 km/h se može veoma efikasno zaustaviti ili samo kontrolisati brzinu bicikla. Naravno, svako penjanje kad-tad završava spustom, a tu su kočnice presudne.

Mjenjači su Šimano. Prednji je ostao od prethodne prerade, a zadnji je Tourney TY 500 sa maksimalnim kapacitetom od 34 do 11 zuba (kapacitet i ostala svojstva zadnjih menjača), što omogućava pristojnu rekreativnu vožnju, uz promjenu brzina u rasterećenom stanju i bez žurbe u mjenjanju. Komande („šifteri“) su „Šimano“ tx30, za prednji mjenjač bez indeksa a zadnji je indeksna komanda mjenjača (indeksne i frikcione ručice menjača objašnjene).

Osavremenjen 40-godišnjak, u punom sjaju :)
Osavremenjen 40-godišnjak, u punom sjaju 🙂


I na kraju – efekti ovih poslova na rekonstrukciji četrdesetogodišnjeg starca. Prije svega se radi o očuvanom ramu, za koji se nadam da će moći da posluži narednih desetak godina, a ako bude zdravlja možda i duže. Sami procjenite koliko su koštali djelovi za rekonstrukciju (sve sam kupovao zimi, van sezone – kada su djelovi najjeftiniji), rad se naravno ne računa ali po uspješnom završetku projekta slijedi i zadovoljstvo učinjenim, ali i upotrebljivost prerađenog bicikla. Ostvario sam cilj da dobijem bicikl primjeren mojim potrebama (savladavanje brdskih etapa u rekreativnoj vožnji) uz zadržavanje retro elemenata i ugradnju savremenih ključnih pogonskih djelova, zbog čega su i vozne karakteristike pristojne a upotrebljaivost je opravdala ulaganje i veliki rad ipak neiskusnog amatera.

Naravno da je ovakva prerada zahtjevala i period uhodavanja i otklanjanja porođajnih nedostatake (ipak se radilo o prototipu), ali je to sada sasvim upotrebljivo rekreativno vozilo sa retro izgledom (ram, blatobrani, lula volana, parking nogica, prtljažnik, šticna – originalni elementi zadržani na biciklu), koji često dovodi do pitanja „da li je to novi Rog?“ neupućenih. Ako bi pitanje isplativosti ovakvog projekta bilo presudno, nisam siguran da li bi se smatrao isplativim, ali ako u obzir uzmemo moje emocije prema ovom starcu od četiri banke onda je sve ovo, ne samo opravdano, nego i uspjelo u svakom pogledu, a prije svega je dobijen upotrebljiv bicikl koji je ispunio zacrtano. Upotrebljivost bicikla se najbolje vidi u slijedećem:

  • Rog u originalnom stanju ( 5 brzina ) u prvoj brzini razvija 19,2 km/h (pri 80 obrtaja pedala/min. u prvoj brzini – penjačkoj) i prelazi put od 434 cm za jedan okret pedala.
  • Prerađeni na 10 brzina u prvoj brzini razvija 17 km/h (80 o.p./m.) i prelazi put od 350 cm za jedan okret pedala.
  • Prerađeni na 15 brzina razvija 8,8 km/h i prelazi put od 184 cm (ali je zbog niske pouzdanosti bio slabo upotrebljiv)
  • Konačna verzija BIS u prvoj brzini razvija 6,93 km/h i prelazi put od 141 cm.

Ovim se vidi koliko se dobilo ovakvim ugrađenim prenosom, ali se pravi utisak jedino osjeti pri savladavanjeu uspona od 15, ili više %, gdje i ja sa svojim bremenom godina mogu da izvučem i savladam (naravno polako) i takve uspone, a zatim se sasvim bezbjedno i kontrolisano spustim istim strminama.

10 misli o “Rog BIS 40 – jedna priča”

  1. Pored Capriolo Firebird (2015.), još uvek imam ROG 5 brzina Senior, 1982. godište, koji je u voznom stanju. Zaradio sam ga za 20 dana na letnjem raspustu čisteći metlice semenskog kukuruza na poljima PKB – a, u leto 1982. godine, kao 13- godišnjak. Koštao je 10.990 dinara (1.099.000 starih dinara) a ja sam zaradio 11.000 dinara (1.100.000 starih dinara). Zato sam emotivno vezan za taj bicikl koji me je izuzetno dobro služio. Ništa na njemu nisam menjao osim sajle kočnica, paknova, ležajeva srednje glave, pneumatika. Da bih ga vozio moram da kupim lanac, originalni stari se izdužio 2,36%. Zadnji lančanici su odlični, čak je i prednji lančanik još uvek dobar, što govori o izuzetnom kvalitetu bicikla.

  2. Поздрав за Рељу и све љубитеље вожње бициклом.
    Као резултат игре судбине остао сам без бицикла и добио сам на поклон овај “панонски брзинац”. Тежак је за украсти неугледан и неинтересантан да се “одвезе” без питања. Баш какав ми треба у овом добу (~60). Проблем ми је: 1)кочнице 2)осовина средњег погона тј. курбла на кајлу која још ради и 3) вишак зубаца на средњем погону (48 а позади 14-24 што је мени велики напор). Ово је тај бицикл
    [url=https://flic.kr/p/2m48dtY][img]https://live.staticflickr.com/65535/51231185166_38765e77c7_b.jpg[/img][/url][url=https://flic.kr/p/2m48dtY]bicikl 1[/url] by [url=https://www.flickr.com/photos/192551097@N05/]Меца фотографије[/url], on Flickr
    Ја бих да га оспособим за безбедну вожњу по Београду који је пун успона и спустова али и стаза поред реке. Да ли можете да ме посаветујете како да заменим средњи лежај и осовину јер ми је то највећи проблем како бих променио ланчаник на погону (или 1 са мање зубаца или 2). Такође су кочнице несигурне за озбиљнији спуст низ улице које воде ка рекама. Хвала унапред за одговор Вама Реља али и свим који би имали препоруку за мајсторе који хоће и знају да се позабаве овом “старудијом”. Поздрав Иван

    • Zdravo Ivane,

      Dok ne uradim video na tu temu (spremio sam sve što treba, samo mi fali po 10-ak sati svakog dana 🙂 ), ukratko sam se dotakao najvažnijih stvaru u ovom videu:
      Stari(nski) ram bicikla i novi delovi – šta može praviti problem

      Ukratko, u novčanom smislu se često ne isplati unapređivati te stare bicikle – pogotovo ako se nekom drugom plaća da sve uradi.
      Ali može se u principu sve rešiti. Ako čovek posveti dovoljno vremena, može se i nešto novca uštedeti (pogotovo ako se ima, ili se može pozajmiti pZa pootreban alat).

      Relja

  3. Zdavo Relja,

    Zaintrigirao me je jedan detalj u ovom clanku a to je “Ugradio sam čauru”. Naime i ja sam vlasnik jednog takvog bicikla. Original zupcanik je prilicno bio potrosen, od silnih kilometara predjenih tom biciklom tokom 35 godina voznje, te sam umesto pogonske osovine na kajlu ugradio osovinu sa cetvrtkom takodje sa soljicama i kupio novi pogon 48/40 i naravno prednji menjac. Ali ovo sa caurom otvara sasvim nove mogucnosti. Zanima me kako se ta caura drzi u cevi srednjeg pogona prilikom zatezanja srafa patrone srednjeg pogon ili solje za BSA navoj. Sila kojom se taj sraf zateze je prilicno velika, reda velicine 50 Nm (svakako da vi to bolje znate). Nikola je napisao da je to uradjeno bez varenja. Na slici ne vidim ni sraf koji bi drzao caure. Takodje vidim na sajtovima prodavaca delova za bicikle da se prodaju mufovi namenjeni za konverziju srednjeg pogona sa Thompson soljica 40 mm na BSA standard. Ti mufovi koji se prodaju bi ukucavanjem u ram zatvorili rupe ka svim cevima koje ulaze u cev srednjeg pogona. Na slici cevi srednjeg pogona Nikoline bicikle se i dalje vide rupe. To znaci da je Nikola ugradio po jednu caure sa svake strane Da li bi bilo pametno ugraditi muf i zatvoriti rupe ka cevima? Kako se taj muf fiksira da se ne okrece prilikom zatezanja BSA patrone. Ne bih voleo da mi pri ugradnji tog mufa neki majstor uradi nesto sto bi ugrozilo ram na duzi period, pa bih voleo nesto vise o tome da saznam pre nego se odlucim da li da ugradjujem muf ili ne. Mozete li objasniti kako se to radi i sta je najbolje resenje?

    Jovan

    • Zdravo Jovane,

      Na ovu temu planiram video, sa detaljnim objašnjenjem i demonstracijom procedure.
      Pripremio sam sve što je potrebno, samo da nađem još koji sat vremena za snimanje (i prevarim nekog da drži kameru 🙂 ).

      Ovako, baš ukratko – uvek sam radio sa jednim umetkom, pune dužine (ne iz dva dela).
      Ako se uradi sve kako treba, radi godinama.
      Ako se ne uradi kako treba – mrda se, ili pukne ram.

      Za više detalja mislim da je potreban poseban članak, ili (još bolje) video.
      Sa svim cakama i začkoljicama.

      Relja

  4. Pozdrav,

    bogu hvala da sam naletion na ovaj ćlanak, i ja sam u fazi restauracije svog rog 5-brzinca. Za sada sam ga uspio rastaviti. Dobar info da thompson na četvrtku i dalje nije dobar. Pokušao bih s press fit patronom.

    lp

  5. Zdravo Relja.

    Pre dve godine (19/06/2021) pitah kako da ugradim muf. Ne sacekah daot obecanje da ce biti snimljen video koga upravo nadjoh na linku; https://www.youtube.com/watch?v=BCd8ckb1nII. Odmah da kazem da mi se ono sto videh na snimku ni malo nije svidelo. Hladjenje mufa, grejanje bicikle. Ukucavanje i to poprilicno nasilno i upropastena soljica i navoj na mufu, potom ciscenje navoja specijalnim alatom (koga nemam). Prakticno og dobrog mufa je napravljen los tokom ukucavanja pa onda popravljan. Znam da ste se na kraju samokriticno obratili, ali sve jedno metoda mi se ne svidja taman da je sve isli kao po loju.
    Ja sam u medjuvremenu uradi to na drugi nacin. Odneo sam ram kod strugara da mi ocisti (blago prosiri unutrasnji precnik) cev tako da muf moze lako da se ukuca drvenim cekicem. Pri tome je cev morala da se stanji jdnu do dve desete u mm i zid cevi nije oslabljen. Muf je lako usao naravno pomocu drvenog cekica – rukom se ne moze ubaciti. Problem je da cev relativno slabo drzi muf pa se muf okrece prilikom zavijanja/odvijanja patrone pogona. To sam resio urezivanjem navoja kroz cev i muf sa donje strane cevi. Navoji su za masinske srafove M6. Koristio sam potom srafove vece tvrdoce (da bi bili jaci) i duzine takve da ne ulaze u otvor mufa i ne smetaju patronama. Time sam postigao da se muf lako ubaci/ukuca (moze se i izvaditi zlu ne trebalo) a srafovi drze muf na mestu pa se patrone mogu lako zatezati/.odvijati.

    Srdacan pozdrav
    Jovan

    • Ćao Jovane,

      Precizna obrada na strugu je fenomenalna stvar, samo meni nije dostupna u radionici. Alternativa je puno šmirglanja i turpijanja na samom ramu, ili na patroni koja se ukucava.

      Pri obradi rama (a ne spoljnog prečnika adaptera), treba paziti kod ramova sa manjim mufovima na spoju cevi kod patrone. Imao sam situaciju da se jedna od cevi koje idu ka zadnjem točku odvoji od rama, nakon minimalnog skidanja materijala. Skidanje farbe i minimalne količine materijala turpijom ili šmirglom može pomoći, sa manjim stepenom rizika da do toga dođe. Ako je ram onda dovoljno pravilnog oblika, ima smisla obraditi spoljni deo adaptera.

      Ipak, gledao bih da to bude upasovano na knap, tako da ne bude potrebno da se adapter fiksira šrafom.

      Procedura prikazana na videu je među težim. Često ide puno lakše – ali dešava se i da ide teško, to je realan scenario. Verovatno bi bilo bolje da smo puno više turpijali, super bi bilo da smo imali dovoljno veliku presu (ili iskoristili šipku sa navojem – nabavio sam u međuvremenu tvrde šipke prečnika 12 mm).

      Zanima me čuti kako se patrona drži posle duže upotrebe, pogotovo ako se voze uzbrdice. Ako to radi u praksi, bez pucanja šrafa, onda je odlično rešenje.

      Relja

    • Zdravo Relja

      Ne vidim opciju da odgovorim na komentar koji je postavio Relja (01/08/2023 u 08:02 ) pa odgovaram na moj komentar ali sa namerom da odgovorim Relji.
      Obrada cevi rama nije radjena na strugu vec nekakvim rucnim alatom za prosirivanje otvora (nesto sto lici na alat za prosirivanje navoja iz videa) ali uradjena je savrseno. Na vecini mesta u cevi i dalje stoji farba – koliko je to malo skinutomaterijala. Muf nema nikakav luft u cevi, sem sto se kod jakog stezanja patrone muf moze okrenuti u cevi rama. Zavio sam patronu koliko sam mogao i cak sam i napravio probnu voznju. Potom sam radi sprecavanja mufa da se okrece u cevi prilikom pritezanja patrone urezao dva srafa (mozda iz prethodnog teksta to nije bilo jasno da su dva srafa) i to simetricno u odnosu na sredinu cevi (mufa) po pravoj liniji tako da ta dva srafa dele muf po duzini na tri jednaka dela (pocetak mufa, sraf, sraf i kraj mufa su cetri tacke koje definisu tri podjednaka dela po duzini – nadam se da se moze stvoriti slika u glavi). Inace kao odgovor na Reljino pitanje “Zanima me čuti kako se patrona drži posle duže upotrebe” ja bih dao komentar: Pri proboj voznji a pre urezivanja srafova nisam primetio da se muf pomera usled okretanja pedala, a vozio sam celo popodne. Partona ima lezajeve (lagere) koji ne prenose torzionu silu na muf u toj meri, sem ono malo trenja koje lezajevi trpe prilikom okretanja kuglica ili valjaka u njima. To malo sto se prenese urezani srafovi koji drze muf ce bez problema istrpeti. Srafovi su inace od najtvrdjeg materijala koji sam nasao. Ali svakako javicu se za godinu dana i preneti iskustva kako se sve ovo ponasalo. Samo da napomenem da ne vozim bas po uzbrdicama intenzivno, sto zbog mesta u kome zivim (ravnica) sto zbog kilaze koja ne trpi brda (90+). Imao sam ja nekada i 75 kg ali i tada me brda bas i nisu volela a ni ja njih bas nesto posebno 🙂

    • Ćao Jovane,

      Hvala na povratnim informacijama. Super si objasnio – mogu tačno da zamislim kako to izgleda. 🙂

      Ovo za patronu zvuči dosta obećavajuće, verujem da će to dobro raditi. Ako patrona stoji dovoljno na knap da se ne rotira bez šrafova, onda verujem da tu nema ni nekog bitnog lufta unutar šolje koji bi omogućio da se klacka gore-dole (kako se koja pedala optereti) u odnosu na školjku rama, pa da vremenom lomi šrafove.

      Za komentare: softver sajta se loše snalazi kada pokušava “ugnjezditi” odgovor četvrtog nivoa. To je pogotovo izraženo na mobilnom, ili užim displejima nevezano za uređaj, a danas to ogroman broj ljudi koristi. Zato sam namestio da posetioci ne mogu odgovoriti na odgovor, a da ja mogu.

      Na taj način je ljudima jasno da njima odgovaram (da mogu lako pronaći odgovor i dobiti obaveštenje o njemu na mejl ako uključe tu opciju), a nikad se ne desi situacija da to bude na četvrtom nivou (odgovor na odgovor odgovora komentara 🙂 ). Tako da je, kao posetilac, nemoguće odgovoriti direktno na odgovor, bilo koji, bilo čiji. Valjda sam ovo dobro objasnio. 🙂

      Relja

Komentari su zatvoreni.


Molim Vas da koristite BikeGremlin.net forum za sva pitanja i komentare.

Ako ste primetili neku grešku u članku, ili informacije koje nedostaju - molim Vas da mi na to skrenete pažnju komentarom na BikeGremlin forumu.
Na forumu možete pisati anonimno (stavite bilo koje ime/nadimak pri registraciji), ali mislim da je dobro da sve dopune i ispravke članaka budu javno dokumentovane (čak i ako njihov autor izabere da ostane anoniman).

Skip to content