Achtung, achtung! :)

27. jula 2024. (ili 28, u zavisnosti od vaše vremenske zone), planira se održavanje hosting servera i sajt neće raditi normalno. Trebalo bi da prekid bude kraći od 8 sati.

Relja

KRENITE odavde

Tubeless gume za bicikl – prednosti i mane

Već sam pisao o savremenim hookless felnama (za tubeless gume). U ovom članku objasniću šta su to tubeless gume za bicikl, i koje su im prednosti i mane. Na osnovu toga, svako će za sebe odlučiti da li su za nju/njega bolji izbor gume sa unutrašnjom, ili tubless (odnosno, što me često pitaju: “da li se isplati prelazak na tubeless?”). Kako bi članak bio razumljiviji i apsolutnim početnicima, počeću sa kratkim objašnjenjem osnovnih stvari i tehnologije guma sa unutrašnjom gumom, pre nego što pređem na tubeless.

Sadržaj:

  1. Zašto gume imaju vazduh u sebi?
  2. Gume sa unutrašnjom gumom
  3. Šta su to tubeless gume?
  4. Prednosti i mane tubeless guma za bicikl


1. Zašto gume imaju vazduh u sebi?

Gume sa vazduhom su danas toliko uobičajene da ovo pitanje možda zvuči šašavo, ali hajde da razmotrimo ovo pitanje. Zbog čega se gume prave da budu šuplje i ispunjene vazduhom, kada znamo da se takve gume i buše? Zašto ne koristimo samo neku mekšu ili tvrđu gumu, ili neke opruge obložene gumenom gaznom površinom?

Zapravo, svakih nekoliko godina vidim “startup” projekat koji nudi upravo takvo: “revolucionarno rešenje protiv bušenja guma!” Kako se niko toga pre nije setio?! Samo što jeste – gume bez vazduha su ono sa čim smo počeli, sve do neke 1846. godine kada je ludi škotlanđanin John Boyd Dunlop patentirao i izašao na tržište sa pneumatskim gumama.

Zbog čega je vazduh u gumama fenomenalna stvar, uprkos povremenom bušenju? Zato što omogućava gumama da budu lakše, udobnije, sa manjim otporom kotrljanju.

Da pojasnim: vazduh je lagan, što smanjuje masu celog točka, i fenomenalno “upija džombe.” Sabija se i širi bez gotovo ikakvog zagrevanja, frikcije, i opterećenje pri sabijanju prenosi ravnomerno po celom obodu gume. Ovo omogućava gumama da bolje prijanjaju (jer im se gazna površina izuzetno brzo i lako prilagođava neravninama terena) i amortizuju udarce pri nailasku na džombe i rupe.

– Sadržaj –


2. Gume sa unutrašnjom gumom

Na biciklima su preko sto godina standard bile gume sa unutrašnjom gumom. Tj. na točak se montira spoljna guma koja služi za prijanjanje na podlogu (sa različitom šarom ili kramponima u zavisnosti od podloge za koju je projektovana), i unutrašnja guma koja služi da drži vazduh.

Izvlačenje unutrašnje gume
Izvlačenje unutrašnje gume
Slika 1

Posebni članci objašnjavaju:

Zahvaljujući tome što su gume bicikla dosta mekane i savitljive, skidanje, krpljenje unutrašnjih, i montiranje guma je prilično brzo i lako (za razliku od teških i krutih guma za automobile i motocikle).

Glavna mana ovog patenta je što, ako se gume voze na nižem pritisku, u slučaju udarca o džombu, može doći do bušenja unutrašnje gume kada se gazni deo spoljne gume sabije skroz do felne, pričkine unutrašnju gumu o felnu, i pokida je na dva mesta (o levi i desni zid felne). Ovakvo bušenje se, zbog dve rupe koje su blizu jedna drugoj, teško krpi (pogotovo kod užih felni drumskih bicikala). Zbog karakterističnog rasporeda rupa, takvo bušenje naziva se “zmijski ujed” (eng. snakebite).

Snakebite
Snakebite bušenje unutrašnje gume
Slika 2

Sad, zašto biste vozili sa niskim pritiskom u gumama? Po blatu, pesku, ili snegu, prijanjanje je bolje kada su gume šire i naduvane na niži pritisak. Ali tada morate dosta usporiti pri nailasku na džombu, kako je ne biste jako udarili i probušili gumu. Postoji li alternativno rešenje? Logično pitanje, koje nas vodi na naredno poglavlje:

– Sadržaj –


3. Šta su to tubeless gume?

Tubeless gume su tako konstruisane da mogu zaržati vazduh pod pritiskom, bez pomoći unutrašnje gume. Da bi dihtovale, moraju čvrsto prijanjati uz felnu – pa se prave sa nešto debljim i krućim bočnim zidovima u odnosu na ne-tubeless gume. To ih čini i nešto težim, ali “obična” guma plus unutrašnja zajedno ipak obično budu malo teži od tubeless gume plus tečnost za zaptivanje (o tome više u nastavku).

Naravno, i felna mora biti konstruisana tako da drži vazduh, kako bi cela konstrukcija zajedno funkcionisala da zameni unutrašnju gumu. Tubeless felne nemaju rupe za niple sa spoljne strane (one na koju ide guma), tako da je muka praviti točkove sa takvim felnama (a često traže i specijalne, skupe niple). Tubeless-ready felne, sa druge strane, više liče na normalne felne, ali imaju “grbu” koja olakšava zaptivanje pomoću specijalne tubeless trake za felne.

Poprečni presek felni za gume sa unutrašnjom (levo), i za tubeless gume (sa "kukom" - sredina; i bez "kuke" - desno )
Poprečni presek felni za gume sa unutrašnjom (1), i za tubeless gume (sa “kukom” – 2; i bez “kuke” – 3)
Slika 3

U posebnom članku pisao sam o modernim hookless felnama za tubeless gume.

Tubeless gume za bicikl su i dalje dosta savitljivije i lakše od tubeless guma za motocikle – ne možemo staviti gume teške nekoliko kila na bicikl. Zbog toga ne mogu baš čvrsto stajati uz felnu, pa je neophodno korištenje tečnosti za zaptivanje kako bi tubeless gume za bajs držale vazduh.

Tečnost se sipa direktno u gumu pri montiranju, ili nakon montiranja kroz ventil (kada se jezgro ventila odšrafi i izvuče). Poseban članak objašnjava vrste ventila za gume bicikla.

Tečnost za zaptivanje (eng. tubeless sealant) je fluid koji sadrži lateks ili karbonska vlakna i stvrdnjava kad dođe u kontakt sa spoljnim vazduhom. To omogućava “automatsko” krpljenje sitnih bušenja gume, a ako se bicikl parkira tako da ventili stoje na dnu, zna se desiti da stvrdnuta tečnost zapuši ventil i onemogući doduvavanje gume.

Takođe, tečnost treba menjati redovno – na svakih šest meseci (maksimalno godinu dana). Tečnosti na bazi lateksa će se stvrdnuti posle godinu-dve čak i ako stoje u zaptivenoj originalnoj flaši.

– Sadržaj –


4. Prednosti i mane tubeless guma za bicikl

Ovde ću navesti sve prednosti i mane tubeless guma. Na čitaocu je da proceni koliko je koja od njih važna, pa spram toga odluči šta je optimalan izbor. Porediću ih sa “običnim” gumama iste dimenzije i kvaliteta (klase).


Prednosti tubeless guma

  • Manja ukupna masa točka – doduše minimalna je razlika kad se uzme u obzir i masa tečnosti za zaptivanje (takođe, vidite članak “Mit o famoznoj rotirajućoj masi“).
  • Same će zatvoriti sitnije rupe (bušenja) zahvaljujući tečnosti za zaptivanje.
  • Omogućavaju vožnju na niskom pritisku, bez rizika od “snakebite” bušenja gume pri udaru o džombu (uz napomenu da se sa nižim pritiskom povećava rizik od oštećenja felne).
  • Malo manji otpor kotrljanju, pošto nema trenja spoljne gume o unutrašnju.


Mane tubeless guma

  • Teže montiranje na felnu zbog krućih bočnih zidova.
  • Komplikovanije montiranje. Traži kompresor (ili CO2 patronu) da se guma pribije uz felnu nakon montiranja (pošto nema unutrašnje gume koja bi od samog starta zaptivala i držala vazduh, treba naglo upumpati dosta vazduha da pogura gumu uz zidove felne pre nego što velik deo vazduha izađe. Mora se dodati i tečnost za zaptivanje – ni malo, ni previše, uz vođenje računa da se ne napravi svinjac.
  • Veće rupe se neće same zapušiti, ali će tečnost za zaptivanje iscuriti, napraviti svinjac, i muka je to pored puta krpiti. Da, postoje alati za “brzo” krpljenje tubeless guma (Amazon affiliate link – ne oslanjajte se na montirač za ram koji dolazi u pakovanju, nosite alat u torbici), ali za baš velike rupe su potrebni posebni vrhovi), ali dovoljno velike rupe ipak traže da montirate unutrašnju (nakon skidanja tubeless ventila sa felne) kako biste stigli kući.
  • Ako se felna ulubi, guma će gubiti vazduh – moraćete montirati unutrašnju gumu, ili nekako ispraviti felnu, ili nositi bicikl do kuće (ako gurate bajs sa bušnom gumom, bočni zidovi mogu ispucati i guma je onda gotova).
  • Redovno morate menjati tečnost za zaptivanje, uz vođenje računa da ne zapekne ventil (parkirati bajs tako da ventil stoji gore).
  • Guma pod niskim pritiskom se relativno lako odvoji od felne pri udarcu, ili bočnom opterećenju (recimo ako se pri skoku doskoči malčice ukošeno) i tad prestane zaptivati, pa dodatno izgubi (sav) pritisak. Tada se mora doduvati, u toku vožnje.

Mislim da tubeless gume imaju nešto smisla za planinske bicikle (MTB) koji se voze po zahtevnom terenu (kamenje, blato, pesak, sneg i slično), jer se mogu voziti na nižem pritisku bez rizika od “snakebite” bušenja. Takođe, zbog “samozaptivanja,” imaju smisla ako vozite po terenima sa puno trnja, a ne volite tvrdoću ili težinu guma sa ozbiljnom zaštitom od bušenja (poput Schwalbe Marathon – Amazon affiliate link).

Iako se reklamiraju kao “nove, moderne, bolje” – tubeless gume imaju svojih mana, i lično puno više volim jednostavnost, lakoću i pouzdanost felni sa kukom, i “običnih” guma sa unutrašnjom. Vaš ukus i izbor može biti različit.

– Sadržaj –

3 misli o “Tubeless gume za bicikl – prednosti i mane”

  1. Poštovani, kako zameniti tečnost za zaptivanje iz unutrašnje gume, da bi se dolila sveža?
    Hvala unapred,
    Srdačan pozdrav, Zdravko.

    • Ćao Zdravko,

      Pošto se unutrašnja guma ne može otvoriti da se stara tečnost skine i opere, ostaje jedino da se odvrne ventil i dospe tečnost ako se ona unutra rasušila.

      Da li vredi pokušati sa prosipanjem stare tečnosti?
      Ako se menja na 6 meseci, trebalo bi da je dovoljno tečna da može iscuriti napolje (princip ceđenja paste za zube, rolanjem, može ubrzati proces).

      Uz napomenu da se tečnost unutar unutrašnjih guma suši puno sporije u odnosu na tečnost za tubeless gume. Može izgurati i dve godine bez problema. I u suštini se može samo dosipati, bez zamene.

      Relja

  2. Poštovani Relja, veliko Vam hvala na brzom i, nadasve, iscrpnom i stručnom odgovoru.
    Želim Vam uspjeh u životu i radu.
    Srdačno Vaš.
    Zdravko.

Komentari su zatvoreni.


Molim Vas da koristite BikeGremlin.net forum za sva pitanja i komentare.

Ako ste primetili neku grešku u članku, ili informacije koje nedostaju - molim Vas da mi na to skrenete pažnju komentarom na BikeGremlin forumu.
Na forumu možete pisati anonimno (stavite bilo koje ime/nadimak pri registraciji), ali mislim da je dobro da sve dopune i ispravke članaka budu javno dokumentovane (čak i ako njihov autor izabere da ostane anoniman).

Skip to content