KRENITE odavde

Nov, ili polovan bicikl – šta je bolje kupiti?

Jeste li u dilemi da li se više isplati kupiti nov, ili polovan bicikl? Ili: da li da za isti novac kupite polovan bicikl više klase, ili nov bicikl niže klase? Ako jeste, znajte da niste jedini. Broj ljudi koji su me to pitali tokom poslednje decenije samo se piše sa četiri cifre, pa sam odlučio napisati članak kako bih u buduće ljudima mogao samo proslediti link i skratiti sebi priču. 🙂

Sadržaj:

  1. Ko sam ja da vam kažem?
  2. Ukratko
  3. Prednosti kupovine polovnog bicikla
  4. Mane kupovine polovnog bajsa
  5. Još par caka
  6. Zaključak i moje lično mišljenje


1. Ko sam ja da vam kažem?

Svi smo različiti, sa različitim željama, ukusima i budžetima. Zato ću objektivno izneti prednosti i mane kupovine polovnog u odnosu na kupovinu novog bicikla, tako da svako može sam za sebe odlučiti šta je za nju/njega najbolji izbor.

Mislim da imam dosta dobru predstavu o ovome. Bicikle vozim oko četiri decenije, a i popravljam ih gotovo isto toliko (od ranog detinjstva). Takođe, već decenijama me rođaci, prijatelji, i poznanici pitaju za pomoć pri kupovini bicikla.

– Sadržaj –


2. Ukratko

Pre nego što objasnim sve prednosti i mane, daću vam par kratkih saveta:

  • Ako nemate dovoljno znanja i iskustva u pregledu polovnih bicikala (ili ako ne znate nikog ko se razume i spreman je pomoći vam), bolje izbegavajte polovne bicikle.
  • Ako je nešto previše jeftino, onda najverovatnije ili ima skriveno oštećenje, ili je ukradeno.
  • Delovi od metala razviju spolja vidljive pukotine (makar tanke poput vlasi kose), pre nego što skroz puknu. Karbonski delovi ne pokazuju uvek spolja vidljiva oštećenja, a ultrazvučno skeniranje karbona da se utvrdi stanje “ispod farbe” zna biti skupo.

Koga zanima, napisao sam članak (i u njemu linkovao par video demonstracija) o tome kako pregledati polovan bicikl pre kupovine.

– Sadržaj –


3. Prednosti kupovine polovnog bicikla

Prvo i verovatno očigledno: uz dovoljno strpljenja, znanja i malo sreće, možete uštedeti dosta novca, čak i na duži rok.

Manje novca vam stoji “vezano” za banderu dok ste na poslu ili u kupovini (ako koristite bicikl za prevoz). Takođe, za istu cenu, sa polovnim biciklom možete dobiti višu klasu opreme (bolji ram, bolji menjači i slično), u odnosu na kupovinu novog bicikla za isti novac. Međutim, čitajte dalje (ukratko: delovi više klase znaju biti dosta skuplji za zamenu ako su pohabani ili oštećeni).

Nemate čekanje na rok isporuke (kod novih bicikala u slučaju “štucanja” u lancu snabdevanja, može se čekati i nekoliko meseci), niti obaveze prvog i kasnijeg redovnog servisa i sličnih stvari vezanih za produžavanje važenja garancije.

Možete kupiti model koji se više ne proizvodi. Zašto biste to želeli? Recimo, krute viljuške i ne-disk kočnice je sve teže naći na novim biciklima – a baš su lagani i jeftini & prosti za održavanje. Da i ne spominjem interno rutirane sajle. 🙂 Za nešto više detalja:

Konačno, ako niste u mogućnosti pozajmiti i probati više različitih vrsta bicikala, polovni bicikli mogu biti dobar način da probate lično i vidite koja vrsta bicikla i koja veličina rama vam najbolje leži u praksi. Ne možete zaista znati dok ne probate. Sa polovnim biciklima, čak i ako se zeznete, možete ih prodati dalje bez većih gubitaka. Novi bicikl ćete najverovatnije moći prodati samo upola cene, čak i ako ga vozite svega nekoliko meseci.

– Sadržaj –


4. Mane kupovine polovnog bajsa

Ne možete uvek sa sigurnošću utvrditi poreklo bicikla. Neki ljudi prosto ne čuvaju račune. Neki pre-prodaju bicikle koje su ranije i sami kupili kao korištene. A neki prodaju kradene bicikle. Morate se osloniti na “intuiciju,” a nije loše napraviti pisani ugovor o kupoprodaji sa prodavcem (koji sadrži osnovne podatke o prodavcu – ime, adresu i datum kupovine), kako niko ne bi vas mogao optužiti da ste ukrali bicikl.

Nemate mogućnost isprobavanja istog modela u različitim veličinama ramova, niti je realno očekivati od prodavca polovnog bicikla da vam kaže ako vam veličina rama ne odgovara.

Po pravilu nemate garanciju u slučaju bilo kakvih problema i kvarova. Ovo može biti nezgodno ako recimo pukne ram, godinu dana nakon što ste kupili bicikl. Zamena rama može biti skupa: nekad ne možete lako naći odgovarajuću veličinu i tip, nekad ne pasuju sve komponente sa starog rama i sl. – zna biti dosta mukotrpno i skupo.

Delovi visoke klase mogu biti skupi za zamenu (skupi amortizeri, kasete sa 12 brzina i slično). A čak i iskusnim mehaničarima može promaći da primete da je neki deo pohaban, pogotovo ako još uvek drži vodu (pa otakže posle tipa 2-3 meseca).

Takođe, delovi više klase (pogotovo kad se pređe nivo srednje klase tipa Shimano Sora, Alivio i sl.) su lakši, ali nisu robusniji i dugotrajniji. Tako da kupovina bicikla sa delovima više klase (koji nisu novi i veća je verovatnoća da će tražiti zamenu ili popravku) nije uvek isplativa. Često jeste, ali ne uvek i za svakog.
Isto važi i za ramove, kako sam objasnio gore – uz napomenu da karbonski ramovi traže ultrazvučno skeniranje kako bi se potvrdilo da su u dobrom stanju.

Pošto nemate ni jednogodišnju garanciju (a kamoli dvogodišnju ili “doživotnu”), treba imati i malo sreće.

Na kraju, nešto što mnogi ispuste iz vida: vreme. Treba vremena za pregled oglasa, kao i za odlazak da se pregleda i isproba bicikl pre kupovine (pogotovo ako prvi koji odete pogledati ne bude u super stanju, pa da njega kupite). Neki ljudi imaju dosta slobodnog vremena i uživaju u ovome, a nekima je to puno nezgodnije za organizovati.

– Sadržaj –


5. Još par caka

Kad me ljudi zamole da pregledam polovan bicikl za njih, trudim se utvrditi šta je sve pohabano ili oštećeno, i navesti koliko košta da se to sve u servisu zameni ispravnim delovima.

Nakon toga je na kupcu da na cenu polovnog bicikla doda te troškove, i uporedi to sa cenom sličnog takvog novog, pa proceni šta se više isplati (uzimajući u obzir i nemanje garancije i to što bicikl nije nov, je li).

Možete i vi tako računati. Nekada se isplati i moji prijatelji i poznanici su se nakupovali odličnih polovnih bicikala. Ali ne isplati se uvek – nekada korišten bicikl nije vredan cene koju prodavac traži.

Na primer: viđao sam polovne bicikle od 50-100 evra na kojima je praktično svaki deo i svaki ležaj zreo za zamenu. U tom slučaju se više isplati dati oko 100 evra više za bicikl u dobrom, ispravnom stanju (videti: jeftini polovni bicikli).

– Sadržaj –


6. Zaključak i moje lično mišljenje

Šta god radili, nabavite dobra svetla i dobar lanac za vezivanje bicikla (osim ako zaista baš nigde ne ostavljate bicikl, baš nikad, ni na sekund). Ostavite mesta u “budžetu” za te dve stavke.

Takođe je pametno da dobar serviser (ako to sami ne znate) pregleda bicikl nakon kupovine i servisira šta treba – pogotovo kod polovnih bicikala (mada sam viđao i da iz prodavnice, posle njihovog “nultog servisa,” bicikl izađe loše podešen i sa labavim kočnicama i slično).

Što se dileme novi ili polovni tiče, svodi se na to da li imate dovoljno vremena za traženje polovnog, i dovoljno znanja (ili nekog ko bi išao sa vama) da vidite ima li na biciklu nekih problema.

Ako da – polovni bicikli su sjajna stvar.

Ako ne – novi bicikli mogu biti odlična investicija na duži rok, pogotovo ako ste probali dovoljno da znate koji model bicikla i koja veličina rama su pravi izbor za vas.

Ovde su moji vodiči za kupovinu bicikla, spram vrste bicikla – nevezano za to da li tražite nov ili polovan:

– Sadržaj –

2 misli o “Nov, ili polovan bicikl – šta je bolje kupiti?”

  1. Да, слажем се са текстом. Куповина половног је лов у мутном чак и ако знаш понешто о бајсевима. Треба наћи компромис између “за шта ми треба бајс” и “колико могу/хоћу да издвојим пара за бајс”

    • Miloše,

      Najlepše hvala na odvojenom vremenu za čitanje, i komentaru. 🙂
      U potpunosti se slažem – to je suština.

      Relja

Komentari su zatvoreni.


Molim Vas da koristite BikeGremlin.net forum za sva pitanja i komentare.

Ako ste primetili neku grešku u članku, ili informacije koje nedostaju - molim Vas da mi na to skrenete pažnju komentarom na BikeGremlin forumu.
Na forumu možete pisati anonimno (stavite bilo koje ime/nadimak pri registraciji), ali mislim da je dobro da sve dopune i ispravke članaka budu javno dokumentovane (čak i ako njihov autor izabere da ostane anoniman).

Skip to content