KRENITE odavde

Bicikliranje u saobraćaju [02] Položaj u saobraćajnoj traci

Ovaj članak objašnjava kako da vožnja bicikla u saobraćaju i položaj bicikla u saobraćajnoj traci budu što bezbedniji. Uz malo pažnje i opreza, bicikl se može sasvim lepo i bezbedno voziti i po kolovozu, čak i uz gust saobraćaj. Članak koji objašnjava neke osnovne pojmove vezane za ljudsku pažnju i opažanje bicikla u saobraćaju, nalazi se ovde: Izvini, ne videh te – bezbednost biciklista u saobraćaju.

Članci u ovoj seriji:

Saveti su dati više kao smernice, ne kruta pravila. Konkretne situacije u saobraćaju se veoma razlikuju od slučaja do slučaja, tako da uvek treba uzeti u obzir ličnu veštinu, uslove kolovoza, navike vozača u predelu kuda se vozi i sve druge faktore koji utiču. Zato uz sopstveni rizik i po sopstvenoj proceni treba doneti najbolje odluke u datom trenutku. Ipak, neke opšte smernice i zaključci dati u tekstu mogu dosta pomoći biciklistima u saobraćaju.

Srpski zakon o saobraćaju predviđa da bicikl koristi do jednog metra od desne ivice kolovoza. Zakon je dosta krut po ovom pitanju. Ovo često nije bezbedno. Rupe u desnom delu trake, parkirana vozila, vrata parkiranih vozila koja se otvaraju i slično. Preporuke date u ovom članku često odstupaju od ovog pravila i sledite ih uz svest o tome da nisu po propisu i na sopstveni rizik.

Ovaj članak će prvo objasniti razlike između bicikla i ostalih vozila. Zatim će biti par reči o relativnoj brzini, tj. razlici u brzini kretanja između bicikla i drugih (motornih) vozila. Biće objašnjen i pojam mrtvih uglova – zona koje su za vozače nevidljive. Na kraju, objašnjenje kako položaj u kolovoznoj traci utiče na preglednost. Poseban članak objašnjava neke uobičajene (“standardne”) rizične situacije za bicikliste u saobraćaju i kako ih izbeći.

Termin “bicikl” označava bicikl i biciklistu koji ga vozi, naravno. Termini “automobil”, “motor”, “autobus”, “vozilo” itd. odnose se na vozilo i vozača koji njime upravlja.


1. Bicikl nije auto

Niti motocikl. Očigledno. 🙂  Često se pri razmatranju vožnje bicikla u saobraćaju može čuti nešto tipa: “isti propisi važe za bicikl kao i automobil, nisu izuzetak, tako se treba i ponašati”. Pa, propisi nisu baš isti (obaveza korištenja jednog metra trake na primer), a ni vozila nisu ni približno ista. Koje su bitne razlike između bicikla i automobila i kako utiču na bezbednost u saobraćaju i ponašanje u vožnji?

  • Bicikl je puno sporiji. To znači da će drastično usporiti automobile dok god ga ne uspeju preteći. Osim na nizbrdicama, bicikli retko razvijaju velike brzine.
  • Bicikl je uži od automobila. Može u okviru iste trake voziti desnim i levim delom trake. Time omogućava i bolju preglednost sa jedne, odnosno druge strane. Vozač automobila, pošto je volan sa leve strane, će puno teže videti šta se nalazi sa desne strane vozila koje je ispred njega. Za biciklistu ovo nije problem. I jedni i drugi će imati dobar pregled leve strane, ali da bi biciklista ovo mogao, mora se pomeriti unutar svoje trake u levi deo iste. U slučaju zastoja na putu, biciklista bez većih problema može da se provuče između vozila koja stoje (uz pažnju).
  • Bicikl je nestabilniji. Pomeraće se levo-desno u svojoj putanji (manje, ili više, zavisno od stanja puta i veštine bicikliste). Naginjaće se prilikom skretanja. Proklizavanje prednjeg točka bicikla često dovodi do pada.
  • Bicikl je manji, manje uočljiv.
  • Biciklista obično sedi više od vozača i može videti preko vozila oko sebe šta se dešava.
  • Biciklista je puno manje zaštićen od vozača auta. Bez čeličnog kaveza oko sebe, obično otvaranje vrata automobila dok biciklista prolazi blizu može dovesti do teških povreda, ili gore.


2. Relativna brzina i položaj u traci spram nje

Kada se vozi u saobraćaju, treba obratiti pažnju na uobičajenu brzinu kretanja ostalih vozila. Što je razlika u brzini veća, to je bolje skloniti se više u stranu – uz desnu ivicu puta. Pri većoj razlici u brzini, vozila imaju manje vremena da reaguju pre nego priđu biciklu, a i više ih isti usporava ako ne mogu da ga preteknu. Naravno, ne ići uvek uz ivicu ukoliko nije bezbedno (rupe, šahtovi, vrata parkiranih vozila i slično su stvari na koje treba obratiti pažnju).

Ako se vozi sličnom brzinom kao vozila, onda je sasvim u redu zauzeti sredinu trake – jer tada  bicikl je isto saobraćaj.

Ako se vozi brže od ostalih vozila, bicikl može, kao i svako drugo vozilo, preteći vozilo ispred sebe, sa leve strane vozila, naravno.

Ovo su neka gruba pravila, od kojih ima dosta izuzetaka, zavisno od konkretne situacije. Neke tipične postavke biće objašnjene u posebnom članku.


3. Mrtvi uglovi

Postoje područja oko vozila u kojima vozači ne mogu ništa da vide. Kada se biciklista nalazi u mrtvom uglu, onda je bukvalno nevidljiv za vozača.

Mrtvi uglovi vozača automobila. Sve što se nalazi u zoni obojenoj crvenom je nevidljivo za vozača. U zavisnosti od nivoa pažnje i umešnosti podešavanja retrovizora, ova zona može biti nešto manja, ili dosta veća.
Mrtvi uglovi vozača automobila.
Sve što se nalazi u zoni obojenoj crvenom je nevidljivo za vozača. U zavisnosti od nivoa pažnje i umešnosti podešavanja retrovizora, ova zona može biti nešto manja, ili dosta veća.

Nasuprot mrtvim uglovima, zona dobre preglednosti, obeležena je zelenom na slici ispod:

Zeleno: direktno ispred ili tačno iza - vidljivo u srednjem retrovizoru Plavo: zona perifernog vida. Neki vozači su slepi u ovoj zoni, ali mnogi vide, pogotovo pokret (ako se bicikl nalazi u toj zoini i menja položaj u odnosu na vozilo, veća je šansa da bude uočen, nego ako se kreće paralelno, bez promene ugla i rastojanja). Žuto: bočni retrovizori. Mnogi vozači ih ne podese kako treba, a mnogi ih uopšte i ne koriste. Crveno: mrtav ugao. Ako ne čuju udarac, ili nisu izuzetno pažljivi, vozači neće okretati glavu i proveravati ima li tu nekog.
Zeleno: direktno ispred ili tačno iza – vidljivo u srednjem retrovizoru
Plavo: zona perifernog vida. Neki vozači su slepi u ovoj zoni, ali mnogi vide, pogotovo pokret (ako se bicikl nalazi u toj zoni i menja položaj u odnosu na vozilo, veća je šansa da bude uočen, nego ako se kreće paralelno, bez promene ugla i rastojanja).
Žuto: bočni retrovizori. Mnogi vozači ih ne podese kako treba, a mnogi ih uopšte i ne koriste.
Crveno: mrtav ugao. Ako ne čuju udarac, ili nisu izuzetno pažljivi, vozači neće okretati glavu i proveravati ima li tu nekog.

Kod autobusa i kamiona je stvar nešto gora:

Zašto je važno znati (za) ove mrtve uglove? Kako bi se moglo držati izvan njih, naravno! 🙂

Ako se prilazi vozilu, radi mimoilaženja, obilaženja, ili čak preticanja, važno je imati u vidu ove mrtve uglove. Računati na to da, dok se bicikl nalazi u njima, vozač ne može da ga vidi. Zato je važno, pre ulaska u mrtav ugao, iskoristiti relativno malu brzinu bicikla i raspoloživo vreme, pa pogledati unutar kabine: položaj glave vozača, pokrete ruku na volanu i eventualno zakretanje prednjih točkova vozila. Osmotriti područje oko vozila: da li je za očekivati da vozač traži parking i skrene na slobodno mesto čim ga uoči, bez provere? Da li pokušava možda preteći drugo vozilo? Da li planira polukružno? Ako se uoči išta sumnjivo, bolje je stati, na bezbednoj udaljenosti, pre ulaska u mrtav ugao.

Ako se nalazi u mrtvom uglu, izaći odatle što je brže moguće (i bezbedno). Ako se vozilo kreće, s obzirom na relativnu sporost bicikla u odnosu na motorna vozila, često je najbolje rešenje kočenje, ili skretanje (ako je skretanje bezbedno i potrebno).

Dešava se da vozač prođe pored bicikliste, u istoj traci, a zatim, zbog gustog saobraćaja, nastavi voziti paralelno sa njim, potpuno zaboravljajući u roku od nekoliko sekundi da mu/joj je biciklista ostao u mrtvom uglu. Najsigurnija opcija (pored kucanja na prozor, koje će mnoge vozače preplašiti  🙂 ) je usporavanje i puštanje vozila da prođe ispred, na bezbedno rastojanje.


4. Položaj u traci i uticaj istog na preglednost


4.1. Objašnjenje samog položaja u traci

Kolovozna traka, sa stanovišta bicikliste, grubo se može podeliti na tri dela: A trag levih točkova auta, B sredina trake, C trag desnih točkova auta. Pored ovih položaja, postoje i krajnji levi (L) i krajnji desni (R) deo trake.

Položaji koje biciklista može zauzeti u kolovoznoj traci. A - trag levih točkova automobila B - sama sredina trake C - trag desnih točkova automobila L - skroz levo, uz samu razdelnu liniju traka R - skroz desno, uz samu ivicu kolovoza
Položaji koje biciklista može zauzeti u kolovoznoj traci.
A – trag levih točkova automobila
B – sama sredina trake
C – trag desnih točkova automobila
L – skroz levo, uz samu razdelnu liniju traka
R – skroz desno, uz samu ivicu kolovoza


4.2. Uticaj položaja u traci na preglednost

Većina propisa i saveta predlažu biciklistima da se drže skroz desnog dela kolovoza. Do jednog metra uz krajnju desnu ivicu tačnije. Ovo je obično sasvim u redu, u velikom broju situacija, ali ne i uvek. Kako položaj u traci utiče na preglednost i vidljivost?

Generalno, što je bicikl bliže desnoj ivici kolovoza (pozicije C i R na slici iznad), to je manje vidljiv vozilima koja mu dolaze u susret, pogotovo ako ima saobraćaja u njegovoj traci ispred. Sa druge strane, što je bliže levoj ivici kolovoza, to je manje vidljiv vozilima koja se uključuju sa desne strane, ukoliko ispred njega ima vozila, a ukoliko nema, onda je više uočljiv, što je bliže levom delu trake. Sredina je podjednako dobra (i loša  🙂  ) po ovom pitanju, ali otežava biciklisti da vidi šta je ispred vozila koje se nalazi ispred njega.

Zato idealan položaj u traci zavisi od konkretne situacije u saobraćaju: preglednosti, relativne brzine, konfiguracije puta i slično. Sledi nekoliko slika koje opisuju na šta se misli:

Ista raskrsnica, tri različite situacije. U zavisnosti od rasporeda vozila, različit položaj u traci obezbeđuje najbolju vidljivost. Pri nailasku na raskrsnicu, često je dobro menjati položaj u traci s desne strane, ka levoj (proveriti preko ramena da se ne naiđe pod auto, naravno).
Ista raskrsnica, tri različite situacije. Zelenom strelicom označen je pravac kretanja koji doprinosi boljoj vidljivosti u datoj situaciji, a crvenom onaj koji umanjuje vidljivost.
U zavisnosti od rasporeda vozila, različit položaj u traci obezbeđuje najbolju vidljivost.
Pri nailasku na raskrsnicu, često je dobro menjati položaj u traci tj. privući pažnju vozača kretanjem iz jednog u drugi deo trake (proveriti preko ramena da se ne uđe u putanju vozila kojie nailazi otpozadi, naravno).

Slika ispod prikazuje situaciju kada je bolje biti više ka desno. Jednostavno gledati da se što pre dođe do kontakta očima sa vozačima koji dolaze u susret, ili planiraju preseći putanju. Pomeranje u levo bi “sakrilo” bicikl iza crvenog auta.

Situacije kada je bolje biti više ka desno. Jednostavno gledati da se što pre dođe do kontakta očima sa vozačima koji dolaze u susret, ili planiraju preseći putanju.

Na narednoj slici automobil se uključuje sa desne strane, a kamion je velik i zaklanja pogled. Ostajanje malo dalje iza kamiona i u desno je dobar izbor.

Saobraćaj se uključuje sa desne strane, a kamion je velik i zaklanja pogled. Ostajanje malo dalje iza i u desno je dobar izbor.
Situacija kada bi bilo bolje postaviti bicikl više ka levom delu trake. Ovako je sakriven iza automobila koji je ispred, tako da automobil iz suprotnog smera skreće levo, a pitanje hoće li ga uočiti na vreme.
Situacija kada bi bilo bolje postaviti bicikl više ka levom delu trake.
Ovako je sakriven iza automobila koji je ispred, tako da automobil iz suprotnog smera skreće levo, a pitanje je hoće li ga uočiti na vreme.

Sa druge strane, ako nema vozila ispred bicikla, za bolju vidljivost vozilima bolje je ići sredinom puta, jer su vozači navikli da tu gledaju i očekuju druga vozila.

Kao što se vidi iz ovih slika, najbolje je uvek gledati oko sebe, pratiti situaciju u datom momentu, pa se prema tome ravnati i birati najbolji položaj. Nema nekog pravila koje se može dati unapred, za svaku raskrsnicu, baš zbog velikog broja različitih scenarija. Kao neke smernice, uvek treba razmatrati sledeće:

  • Da li me vozači vide? Koji, kada?
  • Da li imaju vremena da odreaguju pravilno?
  • Gde imam najviše šanse da budem viđen/a i uočen/a?
  • Da li, bez umanjivanja vidljivosti i bezbednosti, mogu postaviti bicikl tako da još manje usporavam i ometam saobraćaj motornih vozila?

Još par stvari za razmatranje u krivinama i na uzbrdicama/nizbrdicama:

Kada se nailazi na prevoj, pomeriti se što više u desno, jer se nikad ne zna šta dolazi sa druge strane. Možda nešto poput ovog na slici:

Neoprezno preticanje pre prevoja.
Neoprezno preticanje pre prevoja.


4.3. “Uzimanje” cele trake

Pomalo kontroverzna tema. Da li je u redu i pametno voziti “po sred” trake i praktično zauzimati istu kao da je bicikl – automobil. Naravno i ovo zavisi od konkretne situacije, ali dobro je znati da je i “uzimanje” trake opcija, ponekad i najbolja. Detaljnije je objašnjeno u članku koji obrađuje rizične situacije u saobraćaju. Dok se taj članak ne pročita, samo jedna slika za razmišljanje:

Položaj u traci može napraviti razliku - na bolje, ili na gore
Položaj u traci može napraviti razliku – na bolje, ili na gore

Više “filozofsko” razmišljanje na ovu temu je dato u članku: Bezbedno rastojanje za preticanje bicikla.


5. Završne napomene

Vozači su ljudi koji nisu ništa luđi (niti normalniji 🙂  ) od ostalih. Bicikl je puno sporiji i teže uočljiv od automobila. To treba imati u vidu. Ne uzimati ništa lično i k srcu, već samo paziti na sebe i druge. Saobraćaj je jedan vid komunikacije. Ako vozaču kojem ste malo pre blokirali celu traku, na prvom bezbednom proširenju mahnete rukom da prođe i sklonite se u stranu, lakše će razumeti Vašu stranu priče i biti tolerantniji.

Komunicirajte sa drugim vozačima. Tražite kontakt očima, pratite pokrete glave, koristite signale rukama. Imajte i Vi strpljenja i razumevanja. U slučaju konflikta, nemojte ga pogoršavati.

Često najefikasniji odgovor na sirenu, psovke i pokazivanje srednjeg prsta. Po pravilu ostanu u čudu i zamisle se. :)
Često najefikasniji odgovor na sirenu, psovke i pokazivanje srednjeg prsta.
Po pravilu ostanu u čudu i zamisle se. 🙂

Na kraju, par saveta kojih se uglavnom može držati:

  • Trudite se da uvek vozite predvidivo, da vozači znaju šta ćete da uradite i kuda ćete da idete. Bez naglih i nepredvidivih manevara.
  • Ako niste sigurni, usporite, sklonite se sa puta, stanite ako treba. Greške u saobraćaju su skuplje od par izgubljenih minuta.
  • Kao i pri vožnji bilo kog drugog vozila: budite pažljivi, smireni, ali samouvereni.
  • Pokušajte predvideti tuđe greške i postaviti se tako da, kada nastupe, ne dođe do udesa. Uvek pokušajte predvideti šta će drugi uraditi.

Članak koji objašnjava tipične rizične situacije koje se javljaju u praksi i kako izbeći udes:
Tipične rizične situacije za bicikliste u saobraćaju

3 misli o “Bicikliranje u saobraćaju [02] Položaj u saobraćajnoj traci”

  1. Veoma kvalitetan tekst.Svaka cast.Jedino bih dodao da ukoliko biciklista obilazi automobil ili bilo koje drugo motorno vozilo,da to treba ciniti tako sto bi se trebalo kretati skroz levom stranom leve trake.Razlog je taj sto vozaci ne mogu ili kasno primete biciklistu prilikom obilazenja.Sto ste blizi levoj strani,lakse je izbeci takvu situaciju.

Komentari su zatvoreni.


Molim Vas da koristite BikeGremlin.net forum za sva pitanja i komentare.

Ako ste primetili neku grešku u članku, ili informacije koje nedostaju - molim Vas da mi na to skrenete pažnju komentarom na BikeGremlin forumu.
Na forumu možete pisati anonimno (stavite bilo koje ime/nadimak pri registraciji), ali mislim da je dobro da sve dopune i ispravke članaka budu javno dokumentovane (čak i ako njihov autor izabere da ostane anoniman).

Skip to content