KRENITE odavde

Polovni (jeftini) “bicikli iz Nemačke”

Ovaj tekst je subjektivno mišljenje autora, na osnovu znanja i iskustva, što se odnosi i na iznesene pretpostavke (“educated guess”, što bi rekli Englezi). Tekst se ne odnosi ni na jednog kupca, ili prodavca pojedinačno i određeno, niti pretenduje da obuhvati sve, više je zamišljen kao skretanje pažnje. Posle uvoda & ograda kojih se ni proizvođači računarskog softvera ne bi postideli, početak:

Radeći danas na biciklu kupljenom “za osam hiljada, za grad”, pomislih: “da mi je dobiti dinar svaki put kad neko kaže nešto poput ‘za 100 evra ima kakvih hoćeš bicikala iz Nemačke’ “. Onda sam se setio da često dobijem i par hiljada komada najstabilnije valute, ne samo jedan, kad neko dotera takav bajs “samo da se sredi za vožnju”.

Digresija™: U članku o kupovini polovnog bajsa, objasnio sam (uz video snimak) kako pregledati bicikl pre kupovine, uz navođenje koliko otprilike košta koji deo ako je neispravan, link je ovde: Kupovina polovnog bicikla.

Prijatelj je svojevremeno prisustvovao kupovini bicikla u Nemačkoj. Uz solidan polovan bicikl (reda veličine cene oko 3-4 stotine evra), kupac je dobio na poklon stariji “gradski” bajs. Moja pretpostavka je da su Švabe izračunale da vreme i cenu delova potrebnih za dovođenje tog bicikla u (zaista) ispravno stanje neće biti moguće nikom naplatiti zbog starosti i izgleda bicikla. Dosta takvih bicikala, da se ne plaća recikliranje, završava kod nas po pijacama i oglasima (moja pretpostavka). Govorim o cenovnoj kategoriji do, ili oko (za većinu sugrađana prilično velikih) 100 evra.

Takvi bicikli po su pravilu godinama (ili desetinama godina) stajali. Ležajevi su često svi oštećeni (što u slučaju velike većine točkova traži zamenu istih, komplet). Većina mehaničkih delova je trula, pokvarena, pokrivljena, ili kombinacija nekoliko tih stvari. Red veličina ulaganja – i tu govorim o ugradnji najjeftinijih delova koji išta valjaju – je oko 100 evra. Otprilike klasa delova koji stižu na novom Capriolu od 20ak hiljada din (sasvim pristojni, pogotovo spram cene).

Pri tome, što je bicikl bio “bolji”, to gore! Dakle amortizer bolje da nema, jer je inače zapekao, a ram sa amortom se ne može, barem ne lako, upariti sa krutom viljuškom ( “taj što ti je rekao da može, nek’ ti on nabudži” – da citiram rečenicu iz kultnog filma “Nacionalna Klasa” ). Slično najčešće važi i za dinamo u glavi. Za takve glave nema rezervnih delova, Shimano nije zamislio da se servisiraju, posle 10 godina idu u kantu i zamene se novim. Mogu i oni da se “nabudže”, ali po broju potrebnih radnih sati i ceni delova (ako se “iskopaju”), cena neće biti osetno niža od cene novog točka/glave.

Da se vratim na uobičajeno stanje bicikla. Naime, pored lošeg stanja delova, svi navoji/spojevi su po pravilu zapekli. Što znači da neke nije moguće rastaviti bez oštećenja (tj. zamene novim, ili ispravnim polovnim). Ukoliko se ošteti navoj patrone pogona, na primer, nekada (ne obično, ali dovoljno često) je potrebna skuplja intervencija reparacije ovih navoja.

Lično sam dosta puta na najlon pijaci gledao bicikle u nižem cenovnom rangu i prodavci su se često ljutili kada potencijalnom kupcu skrećem pažnju na nedostatke i cene popravke, ili izjavljivali nešto tipa “ma, samo treba da se dotegne i podmaže”. Pri tome je moj stav bio da skrenem pažnju, pa da ostavim kupcu da proceni da li mu se i sa tim isplati, ili taj bicikl više nije jeftin. Bez želje za cenkanjem, ulaskom u raspravu, odmereno i hladno. Prodavci obično dosta dobro znaju šta prodaju, davno je prošlo vreme kada nisu znali šta je Deore, LX i slično. Bicikl koji nude jeftino je jeftin s razlogom, barem u 99% slučajeva. Skuplji polovni bicikli nisu operisani od problema, ali što je veći budžet, to je veća šansa da se za manje vremena nađe ispravan bicikl.

“Ali meni je važno samo da ide, za po gradu – probao sam bicikl, ide!”
Jeste, ide, ali je ipak stigao u servis? Ima ljudi kojima ne smeta da točkovi imaju osmicu, da kočnice blago usporavaju bicikl kad ne treba, a kad treba… isto ga blago usporavaju. Da se korman klima, da škripuće, krcka, da se pedale klimaju. Na stranu aspekt bezbednosti, vožnja takvog bicikla traži visok nivo zena & smirenosti. Ne budu svi toliko ekstremno loši po svim pitanjima (mnogi budu), ali su obično vrlo blizu te tačke – tipa 1000 km najviše, što je nekom ko vozi samo ponekad kad je sunčan vikend OK, ali za vožnju do posla i nazad, po Novom Sadu, napravi se barem 100 km mesečno. Uz to, mehanički sklopovi bicikla nisu margarin, pa da se mogu tanje namazati. Kada su oštećeni, najčešće je jedino rešenje zamena. Ne može, a to isto često čujem, da se “samo malo namesti”.

Posle procene stanja bicikla, redovno sledi komentar nalik: “60 evra za popravku? Za te pare ću kupiti drugi bicikl”. Tačno. Za te pare se može kupiti drugi bicikl… koji najverovatnije traži isto toliko popravke (kao i prethodni). Pri tome cene delova se ne menjaju ako je bicikl jeftin. Nova guma je nova guma i košta koliko košta. Kao i menjač, točak, korman… Samo veliki lanci dobijaju diskonte, za sklapanje kompletnih (serija) bicikala, zato Capriolo bajs od 20 hiljada kada se kupuje deo po deo izađe otprilike duplo skuplje.

Kako onda kupiti jeftin, a dobar bajs? Isto kao i smeštanje četiri slona u Fiću: veoma teško. Proizvođači su se opametili – neće da prodaju ništa što je dobro i dugotrajno po niskoj ceni, a to se onda “preliva” i na tržište polovnih bicikala (ko god misli da je to, u kapitalizmu, bezobrazluk, neka odmah sebi traži manju platu, jer to bi radili proizvođači da prodaju jeftinije ono što mogu prodati skuplje). Ako se uloži dovoljno vremena i ima se dovoljno znanja i iskustva, može se (kažem, posle dosta, dosta, dosta… dosta vremena) naći bajs sa OK delovima po niskoj ceni. Najčešće po “privatnim” oglasima – ljudi koji prodaju bicikl jer ga ne voze (oni, ili osoba kojoj je bajs kupljen/poklonjen). Ono što ja češće radim je da skupljam deo po deo (puno veća šansa da se uspe, a meni je barem to “usput”) – dok ne nakupim gotovo komplet bajs. Krštenih starih ramova ima po niskoj ceni, ljudi to bacaju kad se delovi pohabaju, pa ako se ima delova pri ruci – eto rešenja.

Zaključak? Izdvojte više novca za bicikl, čak i ako se kupuje polovan, jer može biti jeftinije na duži rok. Ako se ostavlja (loše) zaključan, pa treba da bude što manja šteta, može se isplatiti kupovina jeftinog polovnog, ali treba biti spreman na to da takav bicikl neće lepo ići i da neće lepo kočiti. Imam jedan takav bicikl za Štrand. Sporo ide, loše koči, ali je jeftin i ako neko i reši da ga ukrade, nije neka šteta.

Par slika za kraj:

Felna na čijoj jednoj strani je napravljena brazda. (Neko od) prethodni(h) vlasnik(a) je koristio pakne i kad su se potrošile do metala. Može još da tera, za po gradu. Uz zamenu konusa. Šolje su isto oštećene, ali ne previše, pa cenim da će izguradi par hiljada km bez većeg lufta (predni točak je manje opterećen).
Felna na čijoj jednoj strani je napravljena brazda. (Neko od) prethodni(h) vlasnik(a) je koristio pakne i kad su se potrošile do metala. Može još da tera, za po gradu. Uz zamenu konusa. Šolje su isto oštećene, ali ne previše, pa cenim da će izgurati par hiljada km bez većeg lufta (predni točak je manje opterećen).
Trula (bukvalno) patrona pogona. Pored uništenih ležajeva, sam interfejs za (de)montiranje je pukao pri manipulisanju. Uspeo sam je skinuti bez oštećenja rama, jer sam odličan majstor. :)
Trula (bukvalno) patrona pogona. Pored uništenih ležajeva, sam interfejs za (de)montiranje je pukao pri manipulisanju. Uspeo sam je skinuti bez oštećenja rama, jer sam odličan majstor. 🙂
Aluminijumska kurbla koja je bila zapekla za osovinu pogona. Izvađena bez (većih) oštećenja.
Aluminijumska kurbla koja je bila zapekla za osovinu pogona. Izvađena bez (većih) oštećenja.

Povezan članak – Kupovina (pregled) polovnog bicikla:

Kupovina polovnog bicikla. Kako pregledati (proveriti) polovni bicikla pre kupovine
Kupovina polovnog bicikla. Kako pregledati (proveriti) polovni bicikla pre kupovine


Polovni bicikli koji mogu biti dobra kupovina:

Druga krajnost – ispravni polovni bicikli

Postojeći komentari (pitanja i odgovori) postavljeni ispod ovog članka, premešteni su u ovu temu BikeGremlin foruma:
https://www.bikegremlin.net/threads/polovni-jeftini-bicikli-iz-nemacke-komentari-clanka.178/

16 misli o “Polovni (jeftini) “bicikli iz Nemačke””

  1. Ovaj tekst bi trebalo da procitaju svi koji kupuju polovne bicikle. Imam prijatelja sa kojim povremeno vozim, tj on redje vozi, i vec 2 puta kupuje polovan bicikl “iz Nemacke”. Pri tome nije tip koji voli/ume da popravlja, tako da vecito nesto skripi, tandrce, zvecka, ne rade menjaci/ kocnice (mene nervira iako ga on vozi). Ta dva bicikla su kostala ukupno oko 150 evra (sa neophodnim popravkama), i on i dalje nema citav bicikl. Za to vreme moj Polar Mirage (reda velicine oko 300 evra nov) je kupljen pre njegovog prvog, ne cuje se, i za 7-8 godina sam promenio samo prednju i zadnju osovinu (trebalo je samo konuse, ali su osovine ispod 10 evra), paknove i rucice (isto nesto jeftino). Sad je na redu zamena uloska srednje glave, Shimano, on je oko 25 eura, mada moze jos, tek se jedva cuje kad legnem na pedalu ko sivonja. Pri tome ja mnogo vise vozim, ako je lepo vreme vozim skoro svaki dan 20-25 km, jesenas sam stavio cetvrti set guma otkad je kupljen. Tako da je i moj zakljucak, kupovina polovnog bicikla je samo za one koji stvarno znaju sta kupuju (ili imaju nekog ko zna i ko ce im ga dovesti u red nakon kupovine). Ovog mog drugara bi mnogo bolje sluzio jedan nov od 150 evra – evo sad sam pogledao ima za te pare. Jeste da je celicni ram (pa i ovi polovni su imali celicni), ali vec za 200 evra ima neka osnovna vrezija Polar Mirage-a koji ima alu ram. Obzirom koliko on vozi, verovatno ni gume ne bi menjao za sve to vreme. Sredjen polovan bicikl je jako tesko naci, eventualno je moguce naci neki skuplji model. Jeftiniji sredjeni bicikli se retko prodaju. Ja sad hocu da uzmem jedan drumski Scott, ali mi ne pada na pamet da prodajem ovaj Polar jer verovatno ni 100 evra ne bi dobio (sa sve zamenjenom srednjom glavom). Za te pare, bolje da mi ostane ako vozim van staze ili kad zavrsavam poslove po gradu.

    Nevezano za temu – logo na sajtu mi se bas dopada.

    • Hvala za logo – kolega Siniša Petrov je inicirao ideju, uz moju doradu.

      Što se bicikala tiče, ako čovek zna da pregleda, u cenovnom rangu od preko 300 evra se često može naći polovan bicikl koji nije previše pohaban, a takav nov je (bio) dva do tri puta skuplji. Tako da ima nešto više smisla. Ovaj tekst se prvenstveno odnosi na “budžet” varijantu – dakle oko 100 i manje evra. U tom cenovnom rangu teško je naći nešto kvalitetno.

      Od novih za 150 evra – mislim da Capriolo daje najviše za dati novac (mada je i Polar tu negde), ali ipak je u tom cenovnom rangu baš “budžetan”, uz najniži kvalitet komponenata. Od nekih 300 evra se već može uzeti pristojan nov. Ili srediti jeftin polovan, koji je bio u lošem stanju (uz ukupan trošak od oko 300 e), pa dobiti nešto malo bolje od novog Capriola (nešto bolja oprema, birana po izboru, ne kako je proizvođač “spakovao” i nešto bolji ram).

  2. Pozz Relja,
    Trebam savjet vezan za kupovinu polovnog bicikla.
    Radi se o ovom modelu https://www.thebikelist.co.uk/cube/ams-120-race-29-2013
    kontaktirao sam vlasnika, poslao mi je slike bicikla, po slikama bicikl je ko nov.

    S obzirom da imas dugogodinje iskustvo u servisu dali si se susretao sa ovim modelom, i na sta da posebno obratim paznju prilikom pregleda bicikla?
    Hvala.

  3. Model deluje sasvim dobro – po svim aspektima. S tim što nemam previše iskustva sa full-sus biciklima. Solidna oprema – sve komplet, od žbica, nabli, felni, preko kočnica i menjača, do sedla i kormana.

    Mislim (nisam siguran) da ta viljuška nema remote-lockout, što bi za mene bila mana.

    Ram je sa press-fit patronom, što lično baš ne volem (muke pri ugradnji, zameni i ako se rasklima, mora da se “budži”, više volim lepo da se ušrafi), ali praktično svi novi(ji) su takvi, pogotovo “više klase”.

    Interno rutirani bužiri – lepo izgleda, a muka živa za zamenu. Mehaničari “obožavaju” takve ramove. 🙂
    Ako platiš nekom drugom da to menja, kada dođe vreme, ne može izaći toliko skupo, koliko je to maltertiranje. Ako radiš sam – biće zabavno, a ne radi se svaki dan, tako da nije previše strašno.

  4. Bicikl kupljen prosle sedmice, zadovoljan sam. Nakon probne voznje, agresivniji spust sa obliznje planine, javio se problem sa zadnjom suspenzijom,.
    Privremeno sam resio problem otvaranjem i mjenjanjem ulja.

  5. Odličan tekst! Zao mi je sto nisam naisao na video i tekst pre par dana kad sam kupio drugi bicikl. Verovatno bih drugačiju odluku doneo. Kupio sam za 60e, nacisto izgreban sa dosta prljavstine i rđe na njemu(kao da je izvađen iz mulja ili je stajao uz kuću pa je jedna strana kisnula), farbom koja se ljušti, ali je povozan i ide bolje nego moj Capriolo Cobra star 10 godina. Čak je i lakši, prijatniji za vožnju i kočnice bolje rade. Kad sam počeo da ga sređujem i popravljam sitnice koje nisu radile tek tad su se otkrili pravi problemi. Npr, kad sam naštelovao kočnice da ne češu zadnji točak on je počeo da pravi poveću osmicu. Kad sam potpuno očistio lanac, tek onda se videlo koliko je labav i da mora odmah da se menja. Da li ću ga popravljati kako treba ili izraubovati do groba, videcemo. Ne usuđujem se kupiti potpuno ispravno i na oko lepo i privlačno biciklo, jer kako god da ga čuvaš to volšebno nestane.

    • Ako je oprema na biciklu jednostavnija (tj. bez amortizera, puno brzina, hidraulike…), većina stvari se može zameniti po relativno pristupačnoj ceni, čime se dobija praktično nov bajs, samo ružniji za oko (i manje privlačan lopovima).
      U tom smislu, ogrebotine na ramu nisu toliki problem, samo dok nema ulubljenja, pukotina, ili da je baš krenuo truliti, ne samo da ima površinske tragove rđe.

      Ako se vozi dosta zimi, nije loše zaštititi ogrebane delove farbom, kako ga so ne bi grizla tako lako.

      Što se starog bicikla tiče, relativno skoro sam servisirao baš jedan Caprilo Cobra. Komentar vlasnice je bio: “ide kao da je izašao iz radnje”. Suština priče je da dobro podešen bicikl, sa pristojno napumpanim gumama, može ići puno bolje, nego bicikl sa labavim/oštećenim ležajevima, potrošenim lancem i, verovatno najosetnija razlika – nedovoljno naduvanim gumama.

      To su neke relativno jednostavne stvari od kojih većinu mnogi mogu sami uraditi, a prave veliku razliku.

    • Sjajno! Hvala na odgovoru. Mislim da ću ipak uložiti malo novca za delove, a sigurno više vremena pa će ići daleko bolje. Ram je aluminijumski i u solidnom je stanju osim ogrebotina. Menjač radi dobro, amortizer prednji ima, ali je potpuno zarđao i zapekao pa se ne miče ni milimetar ma šta mu radio. Računam ga kao krutu viljušku i ne diram u nekoj skorijij budućnosti.

      Imam pitanje vezano za lanac. Koliko je opravdana razlika u ceni za nov lanac? Ima li smisla uzeti nešto skuplje za gradsku vožnju?(Recimo 30e)

      Veliko hvala na odgovoru i srdačan pozdrav! Super su i tekstovi i yt kanal!

    • Nekad se plaća za izgled, nekad za manju težinu, a nekad za duži vek trajanja.

      Jedno ne isključuje ostale – zavisi od konkretnog modela.

      KMC lanci X serije (X8 za 8 brzina, X9 za 9 itd.) traju duže, iz mog iskustva, ali tu se isplate najjeftiniji iz X serije. Oni skuplji imaju niklovane spoljne karike, nekad i u zlatnoj boji, što utiče na lep izgled, ali ne i na vek trajanja.

      Ukratko: do nekesrednje klase je muzike koliko i para. Konkretna cena zavisi odbroja brzina. 30€ je visoka klasa 9faznog lanca, ali ne i za12fazni.

Komentari su zatvoreni.


Molim Vas da koristite BikeGremlin.net forum za sva pitanja i komentare.

Ako ste primetili neku grešku u članku, ili informacije koje nedostaju - molim Vas da mi na to skrenete pažnju komentarom na BikeGremlin forumu.
Na forumu možete pisati anonimno (stavite bilo koje ime/nadimak pri registraciji), ali mislim da je dobro da sve dopune i ispravke članaka budu javno dokumentovane (čak i ako njihov autor izabere da ostane anoniman).

Skip to content