KRENITE odavde

Zakon o saobraćaju za bicikliste u Srbiji

Objašnjenje zakonskih odredbi i saobraćajnih propisa vezanih za vožnju bicikla u Srbiji. Odgovori na često postavljanja pitanja i dileme, kao i pomoć onima koji nisu upoznati sa propisima.

Za sve komentare, pitanja (ili dodatke i ispravke), koristite BikeGremlin forum:
www.bikegremlin.net

Sadržaj:

TL/DR

  1. Uvod
  2. Termini koje je važno zapamtiti
  3. Kaciga, svetla i bezbednosna oprema na biciklu
  4. Ograničenja brzine
  5. Položaj u traci i preticanje
  6. Starosna ograničenja
  7. Alkohol i droga (& rock n’ roll)
  8. Ostali propisi i pravila vezani za bicikle
  9. Raskrsnice i prava prvenstva
    9.1. Saobraćajni znaci važni za bicikliste
  10. Šta raditi u slučaju saobraćajne nezgode?
  11. Video – kako voziti bicikl u saobraćaju – bezbedno
  12. ELEKTRIČNI trotineti
  13. Električni bicikli


TL/DR

Ovde sam objasnio saobraćajne propise koji se odnose na bicikliste – i objasnio neke česte greške i zablude (ko kada ima prednost i slično).

Vezano je za Srbiju, ali većina toga važi i u drugim državama.

– Sadržaj –


1. Uvod

Pravni jezik je često zbunjujući, pa ću u ovom članku “prostim rečima” objasniti koja su prava i obaveze biciklista kada se voze u Srbiji. U nadi da će pomoći ljudima koji voze bicikl u Srbiji da budu bezbedni i izbegnu probleme. Kako domaćim, tako i stranim – Srbija se nalazi na poznatoj “dunavskoj biciklističkoj trasi”, koja ide od Nemačke, pa sve do ušća Dunava u Crno more.

Aktuelni tekst zakona se može videti na ovoj stranici o zakonima i uredbama, MUP-a Srbije.
U momentu ažuriranja ovog članka, poslednje izmene ZOBS-a, iz septembra 2023, dostupne su samo na sajtu privatne kompanije paragraf.rs.
Ovde je kopija srpskog zakona o bezbednosti saobraćaja (i prethodna verzija ZOBS-a iz 2019.), na bikegremlin.com – za svaki slučaj (poslednja verzija od septembra 2023.).

U tekstu ću, u “kockastim” zagradama navoditi članove, sa povlakom za stavove i tačke – na primer:
[7-1-13] – član 7, stav 1, tačka 13
[9 – 3] – član 9, stav 3

Napisao sam već nekoliko članaka vezanih za bezbednu vožnju bicikla u saobraćaju, i bezbedno zaključavanje bicikla – mislim da su korisni i da važe u praktično svakoj državi, a ovde ću se baviti više zakonskim delom i saobraćajnim propisima za bicikliste.

– Sadržaj –


2. Termini koje je važno zapamtiti

Da bi se ovaj tekst bolje razumeo, a da ne bude predugačak, definisaću nekoliko termina (kako ih i zakon definiše):

  • Uslovi smanjene vidljivosti: noć, magla, kiša – u tekstu ću koristiti izraz “noć“, “noću” i slično [7-1-80].
  • Biciklistička traka – traka za bicikle, iscrtana linijom uz ivicu kolovoza [7-1-13].
  • Biciklistička staza – staza za bicikle fizički odvojena od kolovoza [7-1-26].
    Ljudi često mešaju biciklističku traku i stazu kada tumače zakon o saobraćaju!
  • Pešačko-biciklistička staza – staza za pešake i bicikle [7-1-26a]

– Sadržaj –


3. Kaciga, svetla i bezbednosna oprema na biciklu

Kaciga nije obavezna (ali ni zabranjena, naravno).

Noću, ako stojite na kolovozu, ili gurate bicikl kolovozom (iz bilo kojeg razloga), potrebno je nositi svetloodbojni prsluk [81].

Noću treba imati belo svetlo napred i crveno pozadi. Trepćuća svetla tehnički nisu po propisu, tj. treba imati barem po jedno koje stalno sija. I tehnički svetla moraju biti montirana na samom biciklu (svetlo montirano na kacigu se “ne računa”) [81-1-5].
Pisao sam već o svetlima za bicikl. Po meni bi trebalo za zadnje svetlo dozvoliti da bude trepćuće – vozači imaju puno više vremena da uoče zadnje svetlo, a treptanje dobro privlači pažnju.

Generalno se smatra da “bicikl mora imati kočnicu i na prednjem i na zadnjem točku”. Nigde u zakonu nisam našao da to piše – ali svakako je razumno imati barem po jednu ispravnu kočnicu na svakom točku, u slučaju otkaza jedne kočnice (ili celog točka).

– Sadržaj –


4. Ograničenja brzine

  • Na biciklističkoj stazi: do 35 km/h [89-1].
  • Na biciklističko-pešačkoj stazi: do 10 km/h [40-2].
  • Na putu i biciklističkoj traci: važi generalno ograničenje brzine za taj put.

– Sadržaj –


5. Položaj u traci i preticanje

Generalno se u Srbiji vozi desnom stranom (što je loše, jer se većina ljudi penje/silazi sa bicikala i motocikala sa njihove leve strane, pa u ovom slučaju to rade u pravcu sredine puta i saobraćaja, umesto da to bude u pravcu van kolovoza – više o tome na worldstandards.eu).

Biciklista mora voziti unutar jednog metra uz desnu ivicu kolovoza, osim na raskrsnicama, ako skreće levo, ili ako vrši preticanje [40-1].
Ovo je nekad rizično – što sam objasnio u članku o bezbednom položaju bicikla u saobraćajnoj traci. Tako da često svesno zanemarujem ovaj propis – na sopstveni “rizik,” vozeći bliže sredini kolovoza kada je to bezbednija opcija (parkirana vozila pored kolovoza čija vrata se mogu uvek otvoriti i sl.).

Preticanje bicikliste je generalno uvek dozvoljeno, čak i ako postoji znak za zabranu preticanja [55-7].
Nije propisano minimalno rastojanje za preticanje bicikla, tj. definisano je kao “da se ne ugroze drugi” [55-2]. Zašto mislim da je ovo OK pisao sam u članku Bezbedno rastojanje za preticanje bicikla.

Biciklističkom trakom se vozi samo uz desnu stranu kolovoza (ako je biciklistička traka sa leve strane u odnosu na smer vožnje, ne sme se koristiti) [89-2]. Biciklistička staza, sa druge strane, može biti dvosmerna [89-3].

Pri grupnoj vožnji, mora se voziti jedan iza drugog, ne uporedo [89-4].

Biciklisti su obavezni koristiti biciklističku stazu, ili traku, ako postoje, tj. u tom slučaju ne smeju voziti kolovozom [40-1]. Što se meni lično ne dopada, i često biram ulice bez biciklističkih staza. Ali o tome nešto kasnije.

Biciklisti ne smeju voziti autoputem, ili motoputem (“put rezervisan za saobraćaj motornih vozila” kako je ranije bio naziv) [102-1].

Znak za put za saobraćaj motornih vozila, i za autoput
Znak za put za saobraćaj motornih vozila (po novom “motoput”), i za autoput
Slika 1

Takođe, bicikl se ne sme voziti trotoarom.

Član 7, stav 32 ZOBS-a definiše bicikl kao vozilo i kaže:
“Bicikl je vozilo sa najmanje dva točka koje se pokreće snagom vozača, odnosno putnika, koja se pomoću pedala ili ručica prenosi na točak, odnosno točkove.”

Dakle, bicikl je definisan kao vozilo, pa vožnja po trotoaru nije dozvoljena, kao što nije dozvoljena ni automobilima.

– Sadržaj –


6. Starosna ograničenja

Deca do 12 godina ne smeju voziti putevima, ili biciklističkim trakama (samo odvojenim biciklističkim stazama i slično) [88-1].
Mislim da je ovo loše i da bi, uz edukaciju u osnovnoj školi, eventualno uz nadzor odraslih, deca trebalo da se mogu ranije uključiti u saobraćaj.

U zoni usporenog saobraćaja, “zoni 30”, pešačkoj zoni i sl. bicikl mogu voziti deca od punih 9 godina [88-2].

U zoni usporenog saobraćaja i pešačkoj zoni, bicikl mogu voziti i mlađa deca, uz nadzor osobe starije od 16 godina [88-3].

Po zakonu, implicitno je zabranjen prevoz dece u dečijoj prikolici za bicikl [92].

Isto tako, implicitno je zabranjeno da dete mlađe od 18 godina prevozi drugo dete na biciklu [118-1].

– Sadržaj –


7. Alkohol i droga (& rock n’ roll)

Droga je generalno zabranjena u Srbiji, pa tako i na biciklu.

Količina alkohola koja se toleriše za bicikliste u saobraćaju je do 0,20 mg/ml (manje od jednog piva) [187-3].

Zabranjeno je i voziti na biciklu osobe pod dejstvom droga, ili alkohola [91-2].

– Sadržaj –


8. Ostali propisi i pravila vezani za bicikle

Prilikom skretanja, biciklista mora blagovremeno dati signal rukom na koju stranu skreće, i ruku mora držati ispruženu tokom celog manevra [32-4], što je po meni besmisleno (zakonodavac nije probao voziti bicikl uzbrdo sa samo jednom rukom na kormanu).

Ne smeju se imati slušalice u oba uha [90-1-7].

Ne smeju se sklanjati noge sa pedala, dok god je bicikl u pokretu [90-1-2], što je besmisleno, kako sam demonstrirao u ovom videu. Niko još nije kažnjen zbog ovoga koliko znam.

Ne smeju se voditi životinje (poput istrčavanja psa biciklom), niti vući druga vozila (prikolice smeju) [90-1-4].

Kada se hoda kolovozom, hoda se levom stranom (i vide se vozila koja dolaze u susret), a kada se gura bicikl, gura se desnom stranom (iz bezbednosti je poželjno da biciklista bude bliže desnoj ivici puta od bicikla koji gura, tj. da ga gura sa svoje leve strane).

– Sadržaj –


9. Raskrsnice i prava prvenstva

Ako saobraćaj nije regulisan znakom, semaforom, ili saobraćajcem, važi pravilo desne ruke, tj. vozila koja (vam) dolaze sa desne strane imaju pravo prvenstva.

Svako propušta onog ko dolazi sa njegove desne strane
Svako propušta onog ko dolazi sa njegove desne strane
Da – pešaci i ljudi sa dečijim kolicima opušteno koriste biciklističku stazu u Novom Sadu, iako ne bi smeli
Slika 2 – izvor Google Earth


Biciklisti na pešačkom prelazu moraju sići s bicikla i gurati ga preko raskrsnice, hodajući.

Ako biciklistička staza prelazi preko kolovoza, kao na slici 2 iznad, pošto je zeleno na semaforu (gornji levi ugao), biciklisti imaju pravo prvenstva. Šta kada nema semafora?

Prelaz biciklističke staze preko kolovoza
Prelaz biciklističke staze preko kolovoza
Situacija A: pešaci imaju prednost na pešačkom, ali biciklisti nemaju prednost tamo gde bici staza prelazi kolovoz.
Situacija B: ako vozač prilikom skretanja preseca biciklističku stazu/traku, dužan je propustiti bicikliste [47-2].
Slika 3 – izvor Google Earth


U praksi, u Srbiji, većina vozača ne gleda i ne ustupa prvenstvo prolaza u situaciji B na slici 3, pa treba sa tim računati.


Podržite BikeGremin
da ostane online & nezavistan

Ovaj sajt je edukativan, besplatan, objekivan, i nije komercijalan
(sponzori ne vole plaćati ako spominješ i sve uočene mane proizvoda 🙂 ).

Koliko košta WordPress sajt?

Ako mislite da je ovaj sajt dobar i koristan,
a možete izdvojiti $5 mesečno,
molim vas da podržite moj rad preko Patreon donacije:


www.patreon.com/bikegremlin

– Sadržaj –


9.1. Saobraćajni znaci važni za bicikliste

Kratak pregled najvažnijih saobraćajnih znakova vezanih za biciklističke staze (dakle, staze fizički odvojene od kolovoza):

Saobraćajni znaci za biciklističke staze
Saobraćajni znaci za biciklističke staze
Slika 4

Ispod je znak za biciklističku traku (koja, za razliku od biciklističke staze, nije fizički odvojena od kolovoza, već obeležena linijom, kao i bilo koja druga traka):

Znak za biciklističku traku
Znak za biciklističku traku
Slika 5

– Sadržaj –


10. Šta raditi u slučaju saobraćajne nezgode?

Ostanite smireni i pribrani. Ako ima povređenih, zovite hitnu pomoć (na broj 194), i pružite prvu pomoć ako je to potrebno, a znate kako.

Zapišite registarske tablice (nekad ljudi pokušaju pobeći).

Pozovite policiju (na broj 192), ili neka ih pozove neko drugi ako iz bilo kojeg razloga niste u stanju to uraditi.

Razmenite podatke (uz uvid u dokumenta) sa ostalim učesnicima nesreće. Ako vam ne daju dokumenta na uvid, ostaje da zapišete tablice i čekate policiju.

Fotografišite mesto događaja. Fotografisanje ljudi bez njihove dozvole nije po zakonu (mada lično mislim da ako se uradi dovoljno diskretno, može više da pomogne, nego što smeta, ali to na sopstvenu odgovornost).

Sačekajte policiju i nemojte dirati ništa na mestu nezgode. Vozači, pogotovo ako shvate da su “krivi”, će često insistirati na tome da usprave, pomere bicikl i “da se ne blokira saobraćaj”.

Ako ste povređeni, zamolite nekog da vodi računa o mestu nezgode dok ne dođe policija (često se čeka satima).

Kod utvrđivanja krivice, materijalni dokazi sa lica mesta često imaju veću težinu od izjava svedoka (ljudi mogu naći puno prijatelja da lažu u njihovu korist).

Moje lično mišljenje i utisak je da institucije u Srbiji ne funkcionišu ni blizu dobro i da je veoma visok stepen korupcije. Tako da je često pametno angažovati dobrog i iskusnog advokata.

– Sadržaj –


11. Video – kako voziti bicikl u saobraćaju – bezbedno

Čak i ako u Vašem mestu nema biciklističkih staza, nije bauk voziti bicikl do škole, ili posla. Kako to uraditi bezbedno? Pogledajte video:

Kako voziti bicikl u saobraćaju – bezbedno


U posebnom videu, prikazao sam i objasnio kako bezbedno voziti bicikl po biciklističkim stazama:

Bezbedna vožnja bicikla u gradu i po biciklističkim stazama

– Sadržaj –


12. ELEKTRIČNI trotineti

Od Septembra 2023, srpski ZOBS prepoznaje električne trotinete.

Ažuriranje 2024:
U posebnom članku pisao sam o pravilniku o obaveznoj registraciji električnih trotineta.

Električni trotinet pristojnog kvaliteta i razumne cene - Amazon affiliate link
Električni trotinet
Slika 6

[7-1-31a] ih definiše kao:
lako električno vozilo je motorno vozilo sa najmanje dva točka, sa mehaničkim upravljačem, bez mesta za sedenje, čija trajna nominalna snaga elektromotora nije veća od 0,6 kW, čija najveća konstruktivna brzina ne prelazi 25 km/h i čija masa praznog vozila ne prelazi 35 kg,”

Po praktično svim stavkama za električni trotinet važe isti propisi kao za bicikl, uz par izuzetaka (u suštini je sve dosta strožije, više ograničeno):

  • Za električni trotinet je obavezna biciklistička kaciga (za bicikl nije) [91-3].
  • Deca mlađa od 14 godina ne smeju upravljati lakim električnim vozilima na javnim putevima (za bicikle je ova granica postavljena na 12 godina) [88a].
  • Na delovima gde ne postoje biciklističke trake ili staze, mora se koristiti kolovoz, ali samo ukoliko je ograničenje brzine na putu:
    do 30 km/h – za vozače mlađe od 18 godina [92a-2].
    do 50 km/h – za vozače od 18+ godina starosti [92a-3].
    Dakle, nema magistralnih puteva – što biciklisti smeju koristiti.
  • Vozač mora nositi svetloodbojni prsluk kada vozi kolovozom [92b-2].
  • Potrebna je posebna nalepnica agencije za bezbednost saobraćaja da bi se dozvolila vožnja po kolovozu [92g].
    I dalje samo na putevima sa ograničenjem brzine kako je navedeno par redova iznad.

– Sadržaj –


13. Električni bicikli

Koliko znam i vidim, srpski zakon o saobraćaju ne prepoznaje električne bicikle.

Pravilnik o podeli motornih i priključnih vozila i tehničkim uslovima, u članu 15, stav 3, definiše kategoriju “K3” kao:
“Vozilo sa pogonom na pedale sa dodatnim električnim motorom čija najveća snaga nije veća od 0,25 kW i najveća konstruktivna brzina manja od 25 km/h, a koje nije deklarisano kao vozila vrste L1” (“L1” je definisan kao moped u članu 6 stav 1).

Međutim, koliko znam (ispravite me ako grešim), to još nije ozvaničeno u ZOBS-u.

Za sve komentare, pitanja (ili dodatke i ispravke), koristite BikeGremlin forum:
www.bikegremlin.net

– Sadržaj –



Postojeći komentari (pitanja i odgovori) postavljeni ispod ovog članka, premešteni su u ovu temu BikeGremlin foruma:
https://www.bikegremlin.net/threads/zakon-o-saobracaju-za-bicikliste-u-srbiji-komentari-clanka.171/

21 misao o “Zakon o saobraćaju za bicikliste u Srbiji”

  1. Glupo je što nije propisano nošenje kacige. Zar su naše glave tvrđe od onih u EU? U slučaju pada ili sudara kaciga štiti glavu i često spašava život.

    • Ta tema zna biti dosta škakljiva – kad su strahovi u pitanju (“život, zdravlje” je li).
      Planiram poseban članak na tu temu. Ukratko, mislim da kaciga ne sme biti zabranjena, naravno, ali nikako ne sme biti ni obavezna.

      Obrazloženje, ukratko:
      1) Destimuliše ljude od upotrebe bicikla (postoje proverljivi statistički podaci u zemljama gde je uvedena kao obavezna), tj. smanjuje broj biciklista, vozači ih onda ređe viđaju, pa nisu naviknuti da paze na njih, te verovatnoća da ti se desi nezgoda u saobraćaju raste! Iako ukupan broj nezgoda opada – jer kad nema puno bicikala, nema ni puno nesreća sa njima.

      2) Objektino nije uvek i za svakog potrebna. Ja vozim bajs skoro 40 godina, padao sam mali milion puta, 4 puta su me udarala kola – nikad glavu nisam udario (mada možda ne izgleda tako 🙂 ). Bicikl nije preterano opasna aktivnost. Možda je za nijansu rizičniji od pešačenja. Ljudi ginu i kada hodaju, ginu i kad se okliznu u kadi i udare glavom (isto proverljivo po policijama, za smrti se mora raditi uviđaj). Nikom ne pada na pamet propisivati obavezu kacige za bukvalno svaku aktivnost. Uvek se svodi na odnos rizika i cimanja. Ljudi nisu pravljeni da žive 1000 godina. 100% bezbedan život nije život.
      Ko ne zna da pada, ili se ne oseća sigurno, ili iz bilo kojeg razloga misli da mu/joj treba kaciga – svakako. Nikoga ne bih odgovarao. Znam ljude koji i kad pešače padnu na glavu. 🙂 Ali to treba da svako za sebe proceni – nikako da se propisuje kao obaveza.

    • Ne slazem se da bi kacige trebale biti propisane zakonom kao obavezne,Ko misli da mu treba neka ih nosi ja ne zelim i jako bih se smorila kada bi me zakon na to terao.
      Pa valjda za nesto jos postoji licna odluka bez teranja zakonom.

    • Ćao Ivy,

      To je dosta kompleksno pitanje. Tema za poseban članak, verovatno. Probaću ukratko objasniti kako zaštitna oprema utiče i na druge, a onda i zašto i ja mislim da kacige ne treba da budu obavezne zakonom.

      1. Uticaj zaštitne opreme na druge ljude
      Garaža za motor mi je na par kilometara od stana. Jednom prilikom, ostavio sam motor u garaži, a onda se vraćao kući biciklom u punoj zaštitnoj moto opremi (treba to nekad i oprati 🙂 ) – osim kacige. Na prelazu biciklističke staze preko kolovoza, na zeleno svetlo, auto skreće uslovno desno, naglo daje gas, mota ka svojoj levoj traci, i udara me sa boka. Bicikli i ja smo završili nekoliko metara dalje od mesta udara.

      Zahvaljujući tome što znam da padam (džudo je korisna veština), nisam ništa slomio, niti imao većih povreda. Koliko je doprinela zaštitna oprema? Ne mogu proceniti, siguran sam da nije smetala. Siguran sam i da bi, da ne znam padati, ili da je auto udario direktnije u mene, mogla pomoći i više.

      Vozač je skroz normalan čovek. Stao je odmah, izašao iz kola da vidi jesam li dobro. Videlo se da je potrešen i da je svestan svoje greške. Po svemu sudeći, bio je to trenutak nepažnje, nikakva bahatost i slično. Njegova deca na zadnjem sedištu su bila dosta uplašena i prva stvar koju sam uradio kada sam to video je da se smejem i objasnim da je sve u redu. Kad smo videli da je šteta samo na biciklu, čovek je izjavio (parafraziram po sećanju): “Koliko sam imao sreće da, kad već nekog udarim, to budeš ti – u toj komplet opremi i još znaš napraviti salto.” Naravno, ponudio je odmah da plati sve što treba za popravku bicikla (i tako je i uradio posle).

      Da sam išta bio slomio, po današnjem zakonu, taj čovek bi vrlo verovatno bio u zatvoru (ako nema puno para i debele veze). Na sličan način, nevezivanje pojasa može pretvoriti sekund nepažnje u nesreću sa smrtnim ishodom, čak i u slučaju relativno blagog sudara automobila – kad vozač udari glavom o volan (nemam pri ruci izveštaje i veštačenja sa mesta nezgoda, moraćete mi verovati na reč, ili pitati nekog veštaka za iskustvo). Gde tu spadaju kacige?

      2. Zašto kacige ne treba da budu obavezne
      Kod biciklističkih kaciga ima stvari koje je važno imati na umu:

      1)
      U državama koje su ih uvele kao obavezne, drastično je opao broj biciklista. Ljudima je nepraktično uvek voziti sa kacigom, i često biraju onda da ne voze bicikl. Postoje studije koje su utvrdile da veći broj biciklista povećava svest vozača o njihovom postojanju i pažnju koju obraćaju na njih (Holandija je odličan primer). Kada se smanji broj biciklista, smanjuje se njihova bezbednost u saobraćaju. Opet, ni za ovo nemam studije pri ruci.

      2)
      Biciklističke kacige pružaju veoma nizak nivo zaštite (ni blizu zaštiti koju pružaju kacige za motor). Gotovo nikakav. Na ovu temu planiram napraviti video na svom YouTube kanalu.

      3)
      Za razliku od motocikala, bicikli su puno lakši (što je važno pri udesu, jer bicikl ne može svojom masom odbaciti u vis, ili zakucati vozača na zemlju), i puno sporiji.

      Sve u svemu, imamo proveren štetan društveni efekat obaveze nošenja kaciga na biciklu, sa veoma upitnim stepenom zaštite koje biciklističke kacige pružaju. Takođe, stepen rizika kojem sam izložen dok vozim bicikl po Novom Sadu, nije puno veći od stepena rizika kojem sam izložen kao pešak. Mislim da ne treba objašnjavati koliko bi bilo sumanuto terati pešake da idu svugde sa kacigom.

      Kompleksna je tema, tiče se puno različitih stvari. Verovatno bi imalo smisla napraviti posebne članke (i videe) za svaku stavku. I siguran sam da ima puno različitih mišljenja na ovu temu, ali ovo je moje mišljenje.

      Relja

    • Није проблем кацига и опрема, већ брутално и бахато прекорачење (законом прописане брзине
      у насељеном месту/граду) возача аутомобила!

    • Ćao Miladine,

      Na ovnovu svog iskustva vožnje bicikla (prvenstveno po Novom Sadu) dodao bih i nepažnju kao, ako ne najveći, onda među najvećim problemima.

      Normalni, obični ljudi koji voze po propisima, ali su odsutni i nekoncentrisani. Dovoljan je sekund nepažnje i eto udesa, povreda, ili gore – pogotovo ako biciklista ne vozi “defanzivno” (tj. da se trudi predvideti tuđe greške). Pisao sam na tu temu u članku:
      Bicikliranje u saobraćaju [01] “Izvini, ne videh te!”

      Relja Novović

  2. Благодарим на овом чланку. Од велике је користи.

  3. Ne dopada vam se da ne možete voziti kolovozom ako ima biciklističke, a ne dopada vam se ni da roditelji “opušteno” guraju kolica po biciklističkoj.
    Kao biciklista i roditelj sa malom decom i kao vlasnik psa, postalo mi je jako jasno koliko ste svi postali netolerantni i ostrašćeni kad su pravila u pitanju.
    Kao prvo, zanima me da li kao biciklista trebam da ubrzavam kad se približavam delu staze koja se ukršta sa pešačkom stazom, kod pešačkog prelaza i da besomučno zvonim na pešake? Ko tu ima prvenstvo? Biciklisti uvek?
    Kad guram dete u kolicima biciklističkom, non stop vodim računa da li idu biciklovi i sklanjam se na vreme. Negde su pešačke staze sa kanalčićima krajnje neprijatne za dete u kolicima i zahtevne za guranje. Takvu stvar bi trebali razumeti.
    Isto tako kada kao biciklista naiđem na kolica, psa na povocu, zaobilazim ih, to razumnom čoveku ne bi trebao biti problem.
    Kada na Novoj detelinari moje dete vozi bicikl sa pomoćnim točkovima desnom stranom na uskoj biciklističkoj, pa joj svi zvone od pozadi i traže da se skloni? Da li ona treba da se skloni na pešačku stazu? Ili treba uključiti mozak, pa uraditi ono što je “protiv pravila” i zaobići je pešačkom stazom pošto je njoj to mnogo zahtevnije.
    Imam još nebrojeno primera.
    Žao mi je što u informativnim tekstovima mogu da osetim toliku gorčinu, ostrašćenost i netolerantnost. I ja sam sam bio nadrndan na svakog pešaka, biciklistu, auto vozača, roditelja, ali ne isplati se. Od kad uzimam u obzir da svi greše i mnogi se trude da budu korektni, u većini slučajeva delim osmehe sa totalno nepoznatim ljudima svakodnevno.
    Pozdrav i uzdravlje!

    • Ćao Bojane,

      Da, ne volim voziti biciklističkom, dobrim delom zbog nepažnje pešaka (uključujući i roditelje koji guraju decu u kolicima). Više volim da mene udari auto, nego da razmišljam hoću li ja udariti dete nepažljivog roditelja – deca nisu kriva i ne znaju bolje. Takođe, za vožnju brzinom preko 20 km/h (barem u našoj zemlji), bezbednije je ići kolovozom – i zbog pešaka, i zbog vozača (na mestima gde biciklistička staza prelazi preko kolovoza).

      Pešački prelaz se ne ukršta sa biciklističkom, odnosno biciklističke staze, barem u Novom Sadu, ne idu preko pešačkog. Obično ima ostrvo, nakon pešačkog, pa onda biciklistička. Meni bi bilo logično da pešaci pogledaju i propuste bicikliste (računam da je lakše stati-krenuti peške, nego biciklom). Ja tako radim kad idem peške. Ali na biciklu nikad ne očekujem da će to pešaci uraditi (tj. trudim se uvek biti spreman stati ili skrenuti, spram situacije).

      Uspešno sam gurao dečija kolica bez da idem biciklističkom. Shvatam da za mnoge (većinu?) to predstavlja problem i da guraju biciklističkom. Ove nedelje sam zaobilazio (preticao) ženu koja gura kolica biciklističkom, koja je u tom momentu odlučila skrenuti ka prodavnici i slično. Nasmejao sam se na njen komentar: “kud’ si ti pošao?!” 🙂 Odmah sam se setio ovog članka sa NJuz neta:
      Pešaci se bune zbog velikog broja biciklista na biciklističkim stazama

      Inače, za sada uglavnom uspešno zaobilazim nesmotrene ljude na biciklističkoj (uključujući i šetače pasa, gurače kolica i slično), ali to ne znači da je korištenje biciklističke staze za takve aktivnosti sportski potez sa njihove strane.

      Za dete sa pomoćnim točkovima – preporučio bih svakako skidanje pomoćnih točkova odmah, ovde sam pisao na temu zašto pomoćni točkovi odmažu. Opet, sa pomoćnim točkovima, ili bez, jedini smislen razlog za zvonjenje koji mi pada na pamet je skretanje pažnje. Meni ljudi nekad zvone ako vozim sporo i “krivudavo,” verovatno da bi izbegli da naglo skrenem u momentu preticanja. Svakako se slažem da generalno ima malo strpljenja i da su ljudi pukli sa živcima – vidim to svaki dan na ulici. Trudim se pružiti pozitivan primer, jer je i meni tako lakše, kad god mogu.

      Sad, ne znam u kojim “informativnim tekstovima” osetite “gorčinu, ostrašćenost i netolerantnost.” Ako su moji tekstovi u pitanju, mislim da je to u velikoj meri do čitaoca, ne do pisca. 🙂

  4. Zdravo Relja,

    Hvala na brzom i opsežnom odgovoru, informacijama, utiscima. Kao i prijatnom tonu. Verovatno bih voleo kada bismo se svi mogli u tim reakcijama u saobraćaju nekako izbalansirati i bolje razumeti. I sam sam verovatno uleteo u pisanje ostrašćen, ali zapravo u želji da saznam i dođem do informacija šta je najbezbolnije raditi u suludim situacijama. Pročitaću o pomoćnim točkovima obavezno. Hvala na tome.

    Srdačan pozdrav!

    • To svako mora za sebe proceniti.

      Meni lično se najbolje pokazalo da ih predvidim i izbegnem, a ako to ne može, da pokušam spustiti loptu – jer sve drugo troši puno više vremena i energije.

      Od sociologa sam čuo da u saobraćaju ljudi češće reaguju agresivno jer druge doživljavaju kao objekte i probleme, ne kao ljude. Ako se nasmeješ i mahneš, perspektiva se promeni. Meni se to odlično pokazalo, i u kolima, i na bajsu – bukvalno se samo nasmeješ i mahneš na nervozu i agresiju.

      Naravno, to nije lako, pogotovo u situacijama kada je život ugrožen (tipa tona čelika na 4 točka te malo udari/pregazi 🙂 ), ali treba vežbati i hrabrost, ali i pribranost. 🙂

  5. Kolika je kazna za voznju bicikle u pijanom stanju od1,3 mg u krvi

Komentari su zatvoreni.


Molim Vas da koristite BikeGremlin.net forum za sva pitanja i komentare.

Ako ste primetili neku grešku u članku, ili informacije koje nedostaju - molim Vas da mi na to skrenete pažnju komentarom na BikeGremlin forumu.
Na forumu možete pisati anonimno (stavite bilo koje ime/nadimak pri registraciji), ali mislim da je dobro da sve dopune i ispravke članaka budu javno dokumentovane (čak i ako njihov autor izabere da ostane anoniman).

Skip to content